| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
rijetki tenuci inspiracije
Linkovi
Blog.hr
Iskon.hr
Pagijevo carstvo
Djevojka sa sugavom torbicom
chocogirl
zackoljice
Kada zapnem
tutor
Kako živjeti
Radi kao da ti novac nije potreban,
Voli kao da ti nitko nikada nije nanio bol,
Pleši kao da te nitko ne vidi,
Pjevaj kao da te nitko ne čuje,
Živi kao da je Raj na Zemlji.
dani jedne malo vece
Papuk
- 13:47 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Na Papuk sam isla sa skolom (kao profesor u pratnji). Na autoputu je vozac primjetio da mu curi antifriz i ako smo u Pozegi ostali nesto duze od planiranog, uz najboljeg moguceg vodica, profesoricu koja je ondje odrasla. Na autobusnom kolodvoru dobili smo drugi bus i krenuli u Park prirode Papuk, ovaj put sa strucnim vodicem. Prvo su nam pokazali Papucki pjesak  pa skriljavac.  Provozali su na pored mjesta gdje je Jovo Caruga kako bi opljackao vlak koji je dovozio placu radnicima, odvalio veliku stijenu na prugu i zaskocio kompoziciju. Pruge vise nema ali usijek kroz stijene je tu.  Potom su nas odvezli na Zvecevacko jezero. Koje je nekoc bilo omiljeno odrediste izletnika...  Ondje su nasi ekolozi uzeli uzorak vode za ispitivanje, dok su se drugi igrali sa zabicama (pod budnim profesorskim okom!  )Put nas je dalje vodio na sjevernu stranu Papuka. Odje smo krenuli pogledati dva divovska hrasta koji su 400 godina izdrzali u drustu bukve i jele. Neki znaju, neki ne: da je jela jedno od rijetkih stabala cijim mladicana ne treba izravna sunceva svjetlost za rast i razvoj kao recimo hrastu. Da bi dosli do nasih hrasteva trebali smo preskociti potocic.  Kao sto se vidi iz prilozenog uvijek se nade pokoji mladi kavalir koji pomaze djevojkama u nevolji. Ja sam pricekala da sva djeca produ, tako da kad upadnem u potok da mi se ne smiju mnogi. Posljedice i nisu bile toliko strasne.  Dalje kroz jelovu sumu  do hrastova.  Da ne bi bilo dosadno, i jer smo konstantno kasnili, spustili smo se brzim putem.  I dok smo cekali da se svi spuste, u potoku koji smo ranije preskakali pronasli smo zlati.  (ma dobro, ne bas u tolikoj mjeri ali jedno dva zrna smo nasli) Pa smo se provezli pored starog kamenoloma na cijem primjeru se moze lijepo vidjeti koliko je sloj humusa u sumi tanak.  I stigli smo do Rupnica, prvog geoliskog spomenika prirode u Hrvatskoj (1948). Uz Irsku i SAD i mi imamo stupove nastale hladenjem magme na prolazu prema povrsini Zemlje.  Sad smo krenuli prema Park-šumi Jankovac. E to me je odusevilo. Grofova staza je staza koja nas vodi kroz dolinu. Nazvana je tako iz postovanja prema grofu Josipu pl. Jankovicu koji je prvi postavio slicnu stazu kako bi svoje suvremenike upoznao s prirodnim ljepotama. Staza prolazi pored planinarskog doma, jankovackog jezera, grofovog groba, spilje, bivse jazavceve jezbine, upoznaje nas s florom i faunom podrucja, spominje staru staklanu, da bi nas na kraju odvela do prekrasnog slapa i zivog zida jankovacke utvrde. Staza je poucna tako da na svakom koraku imate table s natpisima sto gledate. Tko god ima priliku mora otici u Jankovac. Setnja traje dva sata (iz stalno zastajkivanje) a za setnju su dovoljne tenicice, cak i da nemate nikakvog pojma o snalazenju u prostoru ne mozete se izgubiti.    Jos da smo imali vremena sjesti i nesto pojesti... Ali trebali smo se vratiti u Pozegu po autobus (sada popravljeni) i doci u Zgb ne jako kasno. |
