| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
rijetki tenuci inspiracije
Linkovi
Blog.hr
Iskon.hr
Pagijevo carstvo
Djevojka sa sugavom torbicom
chocogirl
zackoljice
Kada zapnem
tutor
Kako živjeti
Radi kao da ti novac nije potreban,
Voli kao da ti nitko nikada nije nanio bol,
Pleši kao da te nitko ne vidi,
Pjevaj kao da te nitko ne čuje,
Živi kao da je Raj na Zemlji.
dani jedne malo vece
Kalnik
- 13:01 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Cijeli prosli tjedan gledali smo u nebo i oblake ne bi li nekako otjerali kišu. Uspijeli smo. Kisa nam nije padala, jedino je malo vjetar puhao. Ostavili smo bus na parkiralistu ispod Doma i krenuli na zube. Na prvom zubu smo prepolovili grupu. Kojima je bilo previse sklisko, na Vranilac su krenuli drugim putem, a mi smo nastavili, odabirući lakse varijante putova.   Prvi zub je lagano pao. Na drugi smo dobro pazili kako cemo stati na stijenu, jer ovdje ni ripne nisu sprijecavale prosklizavanje.  Treci zub mi se najvise svidio. Udem u stijenu, pogledam gore i jedino sto vidim je mali uski prolaz kroz koji se trebam provuci. Izgleda nemoguce, ali...  A kad sam se popela osmijeh nisam mogla maknuti s lica. Tada se je nekako i sunce pojavilo i odmah je bilo jos ljepse.  Dalje je lagana setnja.  Sa sedmog zuba smo se spustili takoder laksom varijantom. S ostatkom grupe nasli smo se na Vranilcu, malo se poslikali...  ...i krenuli prema Domu gdje smo rucali. Nakon kratkog odmora, obisli smo rusevine Starog grada i krenuli prema Varazdinskim toplicama na kupanje.  Izlet mi je bio prekrasan, fizički nimalo naporan, ail nekako sam se bojala svih tih pogleda sa ruba stijene, spustanja i penjanja gdje znam da ako malo fulam ili se poskliznem da ne bu bilo dobro.  U nedjelju sam na Papuku. |
Klek
- 20:39 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Obicno planinari ovog Drustva idu kombijem, ali kad se majka i ja prihvatimo prikupljanja ljudi napunimo cijeli bus. Tako je bilo i ovaj put. U 7 iz Zagreba, u pola 9 u Ogulinu pili kavu. Jos je samo treba naci selo Vucici i mozemo krenuti. Na zalost, vodicica je ostala doma bolesna, tako smo krenuli od tko zna kuda. Prvih pola sata hodali smo po nemarkiranoj stazi.  Iducih pola sata probijali smo se kroz sumu.  Na kraju, kada smo nabasali na stazu, markacija je bila na svakom drugom drvetu. Dan je bio prekrasn, suncan i topao. Sve dok se nismo popeli do 20min prije Doma. Gore je malo puhalo. Bilo mi je zao sto nisam imala tezi ruksak jer me vjetar nekoliko puta skoro srusio. Naravno da nas vjetar nije omeo u penjanju na Klecice i Klek.   Spustili smo se u Bjelsko gdje nas je cekao bus. Iducu nedjelju smo na Kalniku. I za kraj, pogled kroz objektiv moga oca.     |
Tko zna, zna!
- 14:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Ovako je to izgledalo u skolskoj dvorani u utorak. Jedan daleki utorak prije tri tjedna. A ovako 3.2. ispred mog faxa.  |
