|
Očekujem te, sretna sam i spremam se, spremam svoje lice,
svoju kosu, svoje tijelo, ponekad se čini kao da sam malo dijete, u tom čekanju i očekivanju neće biti ništa više,
ne, ne, neće biti ništa više od nježnosti.
Znam da ću ti uhvatiti pogled i u njemu će postojati sve, baš sve što smo mogli, a eto nismo.
No, nema žaljenja, nema, jel tako ?!
Nema žaljenja jer mi se ostvarujemo u svakom danu, onako kako nam duša diktira,
ako je slušamo, jel ?!
Ja svoju slušam, pa ne brinem, znam da je najljepše i najčudesnije utopiti se u tvojim očima,
pa eto, za par sati, sresti ćemo se i opet ću plivati u tvom glasu i biti ću luckasta i smiješna,
a ti, ti ćeš me takvom voljeti, takvu ćeš mene nositi sa sobom sve dok ne odučiš prerasti ovo stanje, ovo vrijeme,
ovaj život...ali sada nam je lakše, jer znamo, mi znamo prsti su nam se dotakli, dotakli, kao što se hostija dotiče s jezikom!
I mi smo jednom drugom vjera!
|