|
Sklopit ću dlanove na oči, kako bi na tren mogla ponovno proživjeti, oživjeti te mile i drage trenutke.
Bože, ponekad pomislim da sam najveća sretnica na svijetu. Toliko sam sretna kad me ljudi zagrle!
I tako priča ide...
Još sam na otoku, moji su najbliži ljudi otišli, da, bilo je tu dana u kojima smo išli na Mup, Poreznu, Hzzo,
ali nakon toga išli smo i na ručak, jer tog je dana bila godišnjica braka ljudima koje ja na otoku doživljavam svojima.
Nemate pojma koliko sam bila sretna i ponosna što sam tog dana bila s njima, i što smo svi skupa išli na ručak povodom toga!
Njihova djeca su bila daleko i dok smo ručali, ponovno sam osjetila koliko sam im dragocjena!
Nema to veze s lovom, iako lova sve osigura, ali ne može ljubav.
Ne nju!
I zato sam plakala kad su odlazili, kao što su i njima bile oči pune suza, jer, alooo, gdje je New Jersey?!
Na drugom kraju svijeta.
To tako bude...
|