|
Intro :
Ha, ha, ha!
Dobro sam si došla, ah, došla ovdje na ove prazne stranice, na svemogućnosti.
Kad bi barem bili svjesni koliko je moćno sanjati i živjeti, tipkati svoje najskrivenije želje, ovaj je prostor tako divan i slobodan!
Naime ovdje mogu sve reći, sve svoje tajne, svoje smrtnosti, živosti, sve ljige, perverzije, strasti, ali i ono uzvišeno, časno, sjajno i blistavo.
Zašto to ovako tipkam, zato što se svi trude biti ispolirani poput srebrnog bešteka, a ja, ja samo imam potrebu biti živa, biti ja!?
I pokazati sva svoja lica, sva svoja ludila, jer što je život? Ha? Život je baš sve, ljupko, arogantno, strašno, mirno, nježno, tužno, radosno, život je miks.
I odustala sam biti samo ''najbolje'' što mogu biti, jer ljepše mi je biti sve. Slađe mi je okusiti greške i pasti, da bi mogla ustati...
Nakon uvoda!
More je poput maternice, u njega zaranjaš i uranjaš i prepuštaš se, nemaš misli.
Jutros sam mu rekla, hvala ti, hvala ti što me čuvaš More moje.
I stoga ne plašim se Juga, Bure, Hladnoće, Tame, niti Mareta, jer predaja je to, kao što se žena predaje
svom mužu, pa trudnoći, rađanju...sve je rizično, ali ljepota Vjere je koja sve nadvladava, Vjera da bolje tek Je!
|