|
Svratila sam.
Kao da sam se nakon mnogo godina lutanja vratila u svoj dom, ovdje sam odrasla i dala velik dio sebe ljudima koji su me čitali, maštali sa mnom, razglabali, ljutili se, veselili pa i plakali.
Vrijeme koje je proteklo nije oštetilo ovaj prostor, ovdje sam uvijek dobro došla, jer to je samo moja soba, moj imaginaran prostor u kojem još uvijek mogu biti ja kakvu želim prikazati, ne bih rekla da sam lažna ja, možda samo za par koraka hrabrija no u realnom životu.
Možda ovdje otkrijem malo više svoje drskosti, petlje, bunta, no što bih otkrila kraj ljudi s kojima sjedim i razgovaram, najvjerojatnije jer sam pred njima mnogo popustljivija, bliža sam im, stvarnija, nježnija.
Jer iako ovdje izlažem svoje najdublje misli, nitko me ne može dotaknuti, ne mogu se vidjeti moje suze ili nervoza, ovdje su obličje moje riječi, one me štite i od mene same. Nije se uvijek lako obući u tijelo teksta, ali ta je odjeća vječna, u tom je sva ljepota povratka ovdje. Nikada se ne trebam opravdavati zbog ničega, mogu otići i vratiti se bez i jedne jedine riječi.
U moru blogova moj je blog otok sam za sebe.
Štiti se od nasilja konvencija.
|