Kesteni još nisu stigli, ali magle su stigle, hladnoća i tajanstvenost.
Jesen je mistična, neočekivano nas počinje dirati svojim dugačkim prozirnim prstima, priprema nam susret s pokrivačima, da bi stigla zima, kad se sve sprema za bujanje, ali nježno, polako, strpljivo.
Volim godišnja doba, njihove iluzije, da razblaže naš vlastiti životni ciklus.
Jer, da u naše životno proljeće smo beba, u ljeto adolescenti, u jesen zreli ljudi, a zimi, e zimi smo starci...
Na to nas podsjećaju godišnja doba, pripremaju nas za naš slijed, koji je tu i zato treba iskoristiti svaki trenutak.
Ne uvijek čekati sutra.
Kasnije, jednom, ionako ništa zemaljsko neće biti bitno.
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...