ponedjeljak, 27.09.2010.

Vjenčanje i neka nova era








Ljeto je imalo svoj preduvod, Vesna se udala, u bijelom, crkva, sve ono o čem je nekad sanjala, u taj se san uklapalo da joj budem kuma, i ostvarilo se, bila sam i ponosna i radosna i pomalo zbunjena, jedna era se definitivno zatvorila, u principu sve su se moje frendice udale, osim mene.
E sad, kakav je osjećaj biti zadnja, neobično lud osjećaj, kao kad sjediš u zadnjoj klupi, i jedino tebe trebaju ispitati matematiku, ali sad će zvoniti,
pa se smiješ, e jesam vas sve, ha ha ha...
Ne znam da li tu netko gubi, da li netko dobiva, meni je to lijepo i dobro, kad imaš neku osobu s kojom želiš biti u braku, ogrnut nekim građanskim normama, ne smatram to lošim, zapravo to je izbor koji ljudi imaju,
ne bježim od tog izbora, ali ga nit ne preferiram, to se jednostavno dogodi ili ne, ali živciraju s forsiranjem toga.
Ne volim silu, prisilu, nametanje, sve treba biti potpuno slobodno, svaki naš korak na ovoj planeti, e sad, koliko ljudi znaju cijeniti tu slobodu, izboriti se za nju, to je već neka sasvim druga priča.
Volim sretne ljude i volim vidjeti sjaj u nečijim očima, malo me stegne oko srca kad vidim da neki moji prijatelji glume da to imaju, a zapravo su nesretni.
No svi imamo svoje izbore. Samo svoje.
Trebalo mi je neko vrijeme, da se prihvatim u potpunosti, sa svim svojim načelima, koja se dosta razlikuju od drugih, ali što sam starija, shvaćam da je sve zapravo puno lakše, drago mi je što ću uskoro 27, i što nemam 17 i što me ne čekaju svi oni veliki koraci, sad već znam što želim, kako to dobiti, i znam tko sam, lijepo je bilo imati 17, ali sva ona zbrka u glavi, o ne, ne hvala, ne želim biti vječno mlada, ne želim imat lice poput voštane figure, želim ovaj život ovakav kakav je, s nesavršenostima.
I to je prošlo, vjenčanje, slavlje, ljetovanje, pa moj bijeg od svih koje poznajem, odmaranje, i pražnjenje, jer svih ovih godina nakupilo se toliko toga što je trebalo nekako preobraziti u nešto što će me voditi naprijed.
Drago mi je što u svim situacijama, imam svoje naprijed.


p.s.

I ne, srećom nije bilo bacanja buketa i hvatanja istog...
12:31 Komentari (4)

<< Arhiva >>