Probudilo se sunce. ( U fazama je. )
Kaotična noć, sanjam likove romana, Ilirku sam izvela na pravi put iz nekog užasnog malog seoceta, gdje nije mogla ništa kupiti, bedasta, ko da na selu postoje bankomati, dobro da nije pokušala gurnuti visa karticu kravici u usta.
Inače volim sela, otoke, sve gdje se civilizacija tek približava.
Hah! Možda i u mom obliku, jer uvijek furam laptop i mobitel.
Nije li to vrsta nasilništva ?!
Tko živ, tko manje živ, ustati se iz kreveta mora i pokušati se ne smrznuti.
Još uvijek mi vrijeme dopušta da se skoro svaki dan rolam i trčim ko da sam na tripu, hiperaktiva se vratila, iako više nisam veličine vrtnog patuljka,
i dalje imam taj vražji ( meni drag ) poremećaj.
Ma ko da je bitno zapravo.
Idemo, ponedjeljak je, ( svi znamo kako ne pamtim dane, zapravo ) a ja još u pidžami, dobro je, jako je dobro biti ja.
( ponekad )
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...