četvrtak, 16.09.2010.

Neimenovano






Nebitno je što kažu.
Recepti ne donose uvijek iste rezultate, ovisi i o struji, vjetru, i milijardu drugih startnih pozicija. Valjda.
Već dugo šutim, u nekom sam svom svijetu, tajnom.
Znam da bi moj svijet razorio toliko lažnih šarenih titraja, kiča smještenih na lica oko mene, pa o svemu raspravljam sa sobom, dok šećem, dok radim, dok živim.
A opet što je to življenje ?!
Nije li to bijedni pokušaj realiziranja neke privatne bajke, u kojoj ne postoje prevare, obmane, nemogućnosti ?!
Bajke u kojoj nema lošeg zadaha, prištića na licu, ili koje urasle dlačice na strateškom mjestu ?!
Bajke gdje se dvoje zaljubi na prvi pogled, gdje nema prepreka, gdje je uvijek sretan kraj ?!
Brak, prsten na ruci, vjernost, ljubav, silna blagost i trajnost ?!
Što ako tog za mene nema?!
Što ako me ne vara ovaj osjećaj koji tako dugo raste u meni ?!
Tada ću valjda znati živjeti s tim, kad me to obujmi i protrese.
Zasad ću živjeti ovu svoju nemoguću bajku, koja može samo ovako;
Neimenovano!




19:44 Komentari (4)

<< Arhiva >>