utorak, 31.08.2010.

Sve kroz što se rađaš






Bježanje od kiše, na to se svodi ovaj zadnji kolovoški dan,
svakog jutra osjetim tvoju toplinu na mom jastuku,
brodovi prolaze, valovi se penju na vrh prstiju, zapljusnu naše usnice,
ostave nas tako dirnute, da negdje krenemo.
Ni svemir ne zna što bi nam rekao, pritajim se dok se moli.
U ovom krajoliku kad postanem ranjiva, svaki je hod spreman na potonuće, tad zaklopim oči, vidim sve je u redu, ispod srca nema straha, ti to znaš, zato si se tamo i smjestio, da ga cijelog držiš na dlanu, čuvaš, obgrljeno je tobom. Mogla bih ti dati ime Čvrst. Time bih te sakrila od svih. I od tebe samog bih te sakrila. Takav bi bio samo moj.
Uostalom kako god okrenem stranicu papira Ti pobjeđuješ moju paniku. Nemoguće je izgubiti te. Poznajem sve kroz što se rađaš, jer to sam ja.
17:18 Komentari (20)

<< Arhiva >>