Puše jugo, to čovjeka odmah rastvori, poput poteza otvaračem po konzervi nekog bljutavog jela, koje smo skinuli s police.
Kad me ovdje netko upita koliko imam godina, ovdje ne moram reći,
ovdje me nitko ne poznaje, ovdje se uvlačim u pore svijeta, ponosno dignem glavu visoko, shvatim više me nikad neće nazvati djevojčice, to mi nedostaje, zbilja nedostaje, debelo sam zagazila u život, a još mi se vrzma glavom da ljubav pobjeđuje, da ona pronađe put, i kad ste na dva kraja ove države.
E da. Pa nastavljam koračati, a stojim pred tvojim vratima i čekam da otvoriš.
Da otvoriš bez ikakvih pitanja.
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...