Jednostavno dolazi do točke pucanja nakon nekoliko prekida s istom osobom s kojom si bio u vezi jedan dulji period, period bez prekida. Ostaneš oštećen, pa bez obzira na sve što možeš pružiti to isto ne pružaš upravo zbog toga što se bojiš vezati i u nekog novog nemaš povjerenja. Težiš starom, jer znaš da će to bez obzira na rizik ponavljanja svega, biti jednostavnije zbog razumijevanja i jer zna o čemu se radi. Zapravo, nije to samo razlog. razlog je i ljubav.

Evo objašnjenja nekih mojih postupaka...
Hoću reći da sam psihički OK, no emocionalno... hm... Ne bi rekli, muško pa ono... :-)

Iz nekih (poučnih) životnih događaja shvatiš da se uglavnom možeš oslanjati samo na sebe i u sebi tražiti neki vid sigurnosti. Skoro zaboravih, dobro da postoje prijatelji, rijetki pravi... Sve je ostalo na klimavim nogama. Dobro kažu da je ponekad pametno živjeti za trenutak... samo kad?