| prosinac, 2014 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
kratka godina, dugi dani
31.12.
- 22:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
2013/2014..... sve je još u košmaru, jutro započinje rano, dan je dugačak. Čekam odobrenje da Ga idem vidjeti, strah me a ujedno sam i sretna, nestrpljiva. Ne sjećam se detalja do prvog susreta, osim pitanja na viziti i nsestara gdje je vaše dijete. Druge majke maze svoje bebe, kukaju kako se ne mogu okrenuti. Prekrivam se preko glave i plačem, sestra pita zašto plačete, morate biti jaka. Kažu mi da mogu dobiti invalidska kolica do intenzivne, Druge mame mi se dive da već ustajem i idem se sam istuširati. Krećemo, srce lupa...ulazimo u tu neku prostoriju, sve inkubator do inkubatora, naš je nakraju (kasnije saznajem da su dublje kritičniji a bliže vratima oni koji će skoro van) ogledavam se i jedna malada ljubazna sestra pokazuje naš inkubator. Ležao je na leđima, mrva moja jedina. Na glavici je imao nešto kao kapicu i maskicu preko nosića, nisam mu vidjela lice. Samo sam vidjela malo tijelo, moje tijelo. STrašno mi se stisla duša, htjela sam ga primiti, priviti, poljubiti a nisam ga smjela ni taknuti. Privila sam se uz muža iako sam jedva stajala. Došla je doktorica sa informacijama, ne sjećams e detalja i kasnije sam to češće prepuštala tati. Objasnila nam da su prva 3 dana kritično (kasnije je bilo da je prvi tjedan kritično, pa da je prvi mjesec kritično, pa kritično je dok je na respiratoru, pa dok je u bolnici...), da diše sam, da ima krvi u želucu pa ne može dobiti hranu nego kroz žilu. Još nema ni spojenu u venu nego u pupkovinu. Sav je prekriven žicama.... odlazimo jer moramo, vrijeme je ograničeno.Ostatak dana pokušavam izdojiti koju kap, teško je kroz plač uz pogled na druge mame s bebama. To je jako okrutno, neljudski. Večer prolazi u osluškivanju novogodišnjeg veselja osoblja... ne znam da li da objavljjem slike, moram još malo sa sobom to raspraviti 2014/2015.... malo bolje jede ali piti nikako, nemiran je jako. Ni 3 minute ne želi biti sam. Umorna sam pa i razdražljiva. Gledamo kroz prozor peseke u šetnji i ja pomišljam joj kak je bilo lijepo s pesima....kako mi mogu padati takve misli na pamet, čim je dan malo lošiji mozak šara posvuda. Ne znam kako će spavati od svog tog vatrometa, već nam se u sobu uvukao smrad petardi. Biti ćemo u krevetu prije ponoći Sretna nam Nova Godina |
|
30.12.2013.... negdje oko 9 su došli po mene, muža sam ostavila zbunjenog, jedva da smo se poljubili. Hodala sam hodnikom ne na mojim nogama, obrijali su me, stavili kateter, skinuli, zagrnuli zelenim ogrtačem, položili na ležaljku. Došla je anestiziologica, pitanja, ubodi, hladno je ali u glavi vrućina. Strah me, plače mi se ali droge već pomalo djeluju. Uvode me u salu, njih je tamo puno, pričaju zezaju se, volim da je takva atmosfera znači da su opušteni. Njima je ovo rutina, meni druga operacija. 2008 operirala veliki miom na maternici pa znam skoro sve kako izgleda. Pokušavam dodirnuti trbuh ali ne mogu od spona, zamišljam dijete i nestanem. Budim se, opet isti košmar, užas mrzim to buđenje iz narkoze. Ne želim to više proživlajvati. Pokušavam progovoriti Gdje je moje dijete. Nitko me ne doživljava, osjećam suzu na obrazu, ruku pokušavam dignuti i taknuti sestru u prolazu. Mislim da nisam uspjela. Ne odgavara nitko. Odjednom eto muža, ljubi, kaže beba je živa, da znaš kako je slatki, mali srce naše. Kasnije mi je pričao da je čekao pred salom satima, vidio je kada su ga na rukama iznosili do neonatologije. Da, ne stavljaju bebu odmah u inkubator. Napokon ga je netko pitao što čekate..... pa je otišao do intenzivne kod bebe pa kod mene. Ne mogu si ni zamisliti kako je njemu bilo, ja sam bila zdrogirana i nesvjesna. Brzo sam se ustala, obavila toaletu i već su me navečer prebacili u postintenzivnu....... 30.12.2014..... proslavili smo rođendanm, veliki prvi a bez velikog slavlja, velike torte, puno gostiju. Nemam volje, M nije još za igranje, jedva da kući mamu i tatu. No smijali smo se kada je zario ruke u tortu |
|
29.12.2013.....S 29+2 sam hospitalizarana u Petrovu zbog zastoja u rastu od oko 4-5 tjedana, manjka plodne vode. Problem je posteljica, iako su zasada protoci uredu (iako na jednom je jedan dio tih protoka bil malo loš) očekivanja nisu da će izdurati još dugo.Svaki dan je bitan i po 3 puta sam spojena na ctg po sat vremana i pratimo aktivnost malca, zasada je dosta slab ali eto jutros konačno dobar nalaz. Ako sam dobro shvatila kada je ctg loš izgleda kao jako zgusnuta cik cak linija, nije uopće važno da su otkucaji OK, već taj nedostatak aktivnosti jer beba pati, mislim da to zovu depresija jer je jutros dok rekao super sada nema depresije. Prikopčana tokoliza, dobila 3 injekcije dexamethazona i dalje moja terapija (duphoston i fraxiparin). Nadamo se još 2 tjedan i savršeno 32tt i barem kile težine jer je sada po jednoj procjeni 850 a po drugoj čak ispod 700. Porod će sigurno biti carski rez. Dakle čemu ova tema, osim strahova za trudnoću pomalo postajem svjesna malog palčića koji će jako brzo doći. Više me uopće nije strah za mene, znam da ćemo izgurati još koji dan ali onda tza borba na neonatologiji. Fale mi ona zadnja 2 mjeseca priprema za bebu, kako ona sa stvarima tako i ona emocionalna. Što da kažem kada imam osjećaj kao da idem po nečije tuđe dijete. Za porod nemam niš spremno, robice niš Večeras opet loš ctg, slaba akcija bebe, jedan kaže odam CR drugi pa s tolikom bebom ne možemo ni očekivati jače akciju u tim tjednima. Bila prikopčana valjda 2 i pol sata i mm i ja molili pjevali pa čak i prijetili bebaču, mm npr slanjem u vosjku. Nakraju ipak čekamo sutra, ujutro odmah ponovo ctg pa uzv pa će valjda doktori skupiti glave - nekako nemam povjerenja u ova dežurstva nedeljom nav ečer u praznično doba Čula sam sa s mojim profesorom i on kaže da nemamo kaj čekati Ovo je već drugo ovakvo večer i koiko god bilo teško opet si nekako mislim bolje da bude još takvih i da malac raste, ali da bolje da brigu preuzmu stručnjaci....samo bi išla malo mirnmije u salu kada bi znala da je težina ipak malo veća Nakraju sam poslala muža doma kako bi se mogla isplakati jerr se jedan pred drugim pravima hrabrim a poslije si pišemo poruke i poruke - zašto nam je lakše napisati nego izgovoriti? Jel ću imati ja snage za sve te kušnje 29.12.2014..... sjećam se noći, nisam mogla zaspati. Samoća u sobi, tišina, mir, u glavi rusvaj. Stavljam ruku na trbuh i uvjeravam bebu da je sve uredu, tražim njegov udarac, nema ga. Strah od jutra.... Laf danas odlično jede, mliječno čak 650ml s time da je to još pojačano s Maltodextrinom i Infatrinijem. Pojeo je 3 žl neke kašice s kruškom i žitaricama a poslije sam ga ljutila s Fresubinijem, nešto kao puding što bi ga trebalo učiti na gutanje gušće hrane. Nije povratio, ufff ma jest zaboravila sam, ali ajd kada povrati sluz nakon inhalacije i jakog kašlja nije mi žao, dapače da izbaci to iz sebe. Dobila preporuku za Prospan čepiće i čini mi se super da mu na taj načn dam nešto za olakšavanje iskašljavanja kada neće na usta...samo zašto mi to nije dosada nitko od pedijatara rekao? Meni opet koja kapljica mlijeka i ozbiljno razmišljam o ponovnom izdajanju ali i svjesna sam da imam malo vremena, nemam ga zapravo. Vagali ga prije kupanja i izgleda da smo dohvatili toliko željenu šesticu |
Uvod
- 22:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Prošla je duga godina. Imam potrebu pisati što nam se dešavalo i što nam se sada dešava. Nemam pojma o pisanju bloga, o dizajnu, loviti ću po putu. Namjera mi je prisjećati se događaja od prije godinu dana, često dan po dan uz prenos mojih postova sa Foruma Roda i vidjeti gdje smo danas. Neću napisati o čemu se radi, brzo će se otkriti Pa da započnem..... 27.12.2013...... šalju me hitno u bolnicu, beba je mala, jako mala, oko 600-800g 27.12.2014.... Čitav dan čekam par minuta mira da mogu započeti pisati, maleni spava, svjetlucaju lampice na boru, vani sniježi. Prisjećam se toga dana, jedva sam dočekala pregled. Doktor stavlja UZV na trbuh, gleda srce, sve je uredu, kreće na mjere, zastaje. Mjeri ponovo. Vidim mjere na ekranu, nisam glupa vidim da piše 25tt a mi u 30tjednu trudnoće. Kaže beba je mala oko 800g , vode skoro da nema. Konzultira kolegu i šalju me direktno u Petrovu, niti doma po stvari nisam smjela. Čekam novi UZV, procjena 650. Smještaju me u sobu, k drugoj trudnici, kasnije premještaju u apartman jer da ću stalno biti prikopčana na ctg. Vade krv, daju neke injekcije, spajaju infuziju, uzimaju anamnezu. Mir je u bolnici, petak nakon Božića, petak prije vikenda između Božića i Nove Godine. Žele me poroditi odmah, no ipak nekako odgađamo do ponedjeljka.I sama sam nedonošće, znam puno ali o bebi ispod kile ništa osim da se čuda dešavaju. Najveća zabrinutost je tko radi na neonatologiji, kakva su ta blagdanska dežurstva, pitam se Zašto.... Da li sam plakala? To se ne sjećam. Nakon par dana grde prehlade laf konačno opet bolje jede, nije to koliko bi trebalo ali bolje nego prethodnih dana, strah me koliko je grama izgubio. Da li ćemo postići šesticu do Datuma? Najbolje jede u krevetiću igrajući se sa zvoncem ili ja pjevam uz Psića sveznalicu (jako su zarazne pjesmice). Uspjeli smo postići stav za puzanje da nije odmah bubnuo u stranu i sjedi bolje, obožava sjediti, smije se. Igra se kuglicom s bora. Danas nisam plakala, nisam se pitala zašto i kada će biti bolje, najela se kolača i popila pivicu. I eto napisala prvih nekoliko redaka Oznake: nedonošće, razvoj djeteta |
