2013/2014..... sve je još u košmaru, jutro započinje rano, dan je dugačak. Čekam odobrenje da Ga idem vidjeti, strah me a ujedno sam i sretna, nestrpljiva. Ne sjećam se detalja do prvog susreta, osim pitanja na viziti i nsestara gdje je vaše dijete. Druge majke maze svoje bebe, kukaju kako se ne mogu okrenuti. Prekrivam se preko glave i plačem, sestra pita zašto plačete, morate biti jaka. Kažu mi da mogu dobiti invalidska kolica do intenzivne, Druge mame mi se dive da već ustajem i idem se sam istuširati. Krećemo, srce lupa...ulazimo u tu neku prostoriju, sve inkubator do inkubatora, naš je nakraju (kasnije saznajem da su dublje kritičniji a bliže vratima oni koji će skoro van) ogledavam se i jedna malada ljubazna sestra pokazuje naš inkubator. Ležao je na leđima, mrva moja jedina. Na glavici je imao nešto kao kapicu i maskicu preko nosića, nisam mu vidjela lice. Samo sam vidjela malo tijelo, moje tijelo. STrašno mi se stisla duša, htjela sam ga primiti, priviti, poljubiti a nisam ga smjela ni taknuti. Privila sam se uz muža iako sam jedva stajala. Došla je doktorica sa informacijama, ne sjećams e detalja i kasnije sam to češće prepuštala tati. Objasnila nam da su prva 3 dana kritično (kasnije je bilo da je prvi tjedan kritično, pa da je prvi mjesec kritično, pa kritično je dok je na respiratoru, pa dok je u bolnici...), da diše sam, da ima krvi u želucu pa ne može dobiti hranu nego kroz žilu. Još nema ni spojenu u venu nego u pupkovinu. Sav je prekriven žicama.... odlazimo jer moramo, vrijeme je ograničeno.Ostatak dana pokušavam izdojiti koju kap, teško je kroz plač uz pogled na druge mame s bebama. To je jako okrutno, neljudski. Večer prolazi u osluškivanju novogodišnjeg veselja osoblja...
ne znam da li da objavljjem slike, moram još malo sa sobom to raspraviti
2014/2015.... malo bolje jede ali piti nikako, nemiran je jako. Ni 3 minute ne želi biti sam. Umorna sam pa i razdražljiva. Gledamo kroz prozor peseke u šetnji i ja pomišljam joj kak je bilo lijepo s pesima....kako mi mogu padati takve misli na pamet, čim je dan malo lošiji mozak šara posvuda. Ne znam kako će spavati od svog tog vatrometa, već nam se u sobu uvukao smrad petardi. Biti ćemo u krevetu prije ponoći
Sretna nam Nova Godina
Post je objavljen 31.12.2014. u 22:55 sati.