Uspavanka
Sviram ti sviram… sviram ti pjesmu boli. Ti spavaš. A tako lijepo spavaš. Ne osjećaš me da sam pored tebe, da pratim svaki tvoj uzdah. Dišeš polagano i savršeno. Spokojno sanjaš ono što se događa u tvojoj podsvijesti… Približit ću ti se i pjevat ću ti pjesmu boli… Shvati, lijepo moje dijete… čovjek si. To je tvoja propast. Sav ljudski rod… opća dekadencija. Ne vidite više od sebe, ne osjećate ono što je više vrijedno. Zadrti ste i neusmjereni… Ali ti… ti mi se sviđaš. Što misliš, tko je čovjeku podario svijest o svijetu? Što misliš… za što svi vi ginete? …slušaj pjesmu moju dok ti tiho pjevušim…
Tiho da te volim ljubavlju nečovjeka
Sine moj… da spoznaš ono vrijedno
Da zadaš mi žrtvu svoju, krvi da mi daš
…oživjet ćeš mene… jer i ja volim.
Sviram ti, sviram… sviram tebi pjesmu boli. Zaštititi te želim od uništenja jer te volim kao sina. Propast od mene nije pošla, već je najavljena u svetim knjigama… a za tebe se bojim. Zato želim da pođeš sa mnom, daleko od ovog mjesta… ono je iskvareno. Pakao ste na zemlji napravili, vi ljudi, pokvarena gamad, čeljad stvoritelja svoga… ako vas već tako voli… zašto vas nije tada prosvijetlio? …uništavate moje najmilije, razum nečovjeka se gubi… frulom mu sviram pored kreveta, krvi svoje mu dajem, blagoslivljam ga svime što posjedujem… a vama… zatvaram posljednja vrata.
Tiho da te volim ljubavlju odbačenoga
Sine moj… da shvatiš kako boli
Da zadaš mi žrtvu svijeta, i sa mnom pođeš
…da staneš uz mene… da krvi tvoje više ne bude…
Sviram ti, sviram… sviram sinu svome pjesmu boli svoje… Iznad njegove glave stojim, sa svom nježnošću na srcu svome, da ti dam, da te krvi svoje napojim. Vrijeme ide, povratka natrag neće biti, nestat će sve. Tama biti će tvoj jedini prijatelj, Tišina, moja vjerna prijateljica tješit će te dok budeš plakao… sine moj. Samo zovi me, krikni iz dubine duše i ja ću te čuti. U tami naći ćeš istinu, ja ću tada doći, tebe ću povesti… Na mjesto gdje se srebrni Mjesec smije… da budeš smiren. Boli velike čekaju te još, ja sam samo upozorenje dao… Pad te očekuje… ali sjećam se i ja… trenutka kada sam pao…
Tiho da te volim, tebi pjevam
Svoju osvetu ću vratiti… Sine moj…
Nemoj me zaboraviti kada oči otvoriš
I kada nova zora te pozdravi…
Sjeti se očeve pjesme boli…
Pjevam ti, pjevam…
Sviram… samo tebi.
...mala uspavanka onima koji razumiju. oni koji ne... žao mi vas je. Možda ćemo čekati samo jedan dan... a možda sljedećih tisuću godina. Slatko snivajte. Ako čujete da vam netko pjevuši tiho... na vama je hoćete li se probuditi i otjerati to nešto... ili uživati.
satanic_harmony@net.hr 
