In the darkness there is always a bright spot, DEATH!
04.04.2006., utorak
Gdje smo mi?
|
Evo mene! Ne bi ja bila ja da neka glupost me ne zamara... Moram opet nešto izfilozofirati iako je svima vama (koji me poznaju i slušaju šta govorim) pun k***c tog mog "presipavanja iz šupljeg u prazno"...  No, već sam imala jaku potrebu da napišem nešto dugo, a prazno... Najbolje tema je svemir ili što nakon smrti... Danas je to svemir...  Da nekog pitam gdje smo, većina vas bi odgovorili na ulici, u kafiću, u Koprivnici... možda bi neki rekli i na planetu zemlji, u svemiru... no i taj planet mora negdje biti... već i ptice na grani znaju da je zemlja u svemiru... a gdje je svemir? dokle on seže? znanstvenici znaju za sunčevi sustav i za zvijezde, i satelite... no, postoje li i drugi planeti koje mi ne vidimo? no možda je taj naš poznati svemir samo skup prašine, samo jedna zvjezdica na nekom drugom nebu... što se nalazi iza našeg svemira? da li je neka rupa? kad smo već kod crnih rupa, što su one?  Gravitacija vodi do zgušnjavanja plina u središtu maglica, koje postaje područje stvaranja malih i velikih zvijezda. Kraj evolucije zvijezda mnogo težih od Sunca može poprimiti još jednu dramatičnu formu -- formu crne rupe. Vjeruje se da će takva sudbina zadesiti zvijezdu Betelgeuse u Orionu. To je zvijezda čija se masa procjenjuje na 30 Sunčevih masa. Zbog prevelike gravitacije u njenom se središtu događa "drobljenje neutrona" -- beskonačno stezanje koje više ništa ne može spriječiti. Naime, dok se jezgre nekih supranova mogu stabilizirati u obliku neutronskih zvijezda, za neutronske zvijezde čija masa prelazi granicu od 2.5 Sunčevih masa to više nije moguće. Takve zvijezde doživljavaju imploziju, urušavanje u samu sebe. Daleko od rupa atomi su hladni (tek koji stupanj iznad apsolutne ništice) i njihove spore vibracije proizvode radiovalove velikih valnih duljina. Blizu rupa, gdje usisavanje mlaza atoma dovodi do njihova sudaranja, zračenje dolazi od brzih titraja ugrijanih atoma. Blizu crnih rupa gdje ta temperatura dosiže nekoliko milijuna kelvina, proizvodi se rendgensko ili X-zračenje.neki astronomi tvrde da se svemir širi. no, kao dugo će se širiti? ako odemo predaleko od našeg glavnog izvora i svijetlosti i topoline koji je obavezan za život - Sunce, život više neće biti moguč. biljeke ne bi vršile fotosintezu, ne bi bilo kisika, mi ne bi disali... ustvari, kako bi se biljke razvijale kada nema sunca?  iako bi bilo forno živjeti u potpunome mraku, mislim da bi život bio nemogući... u znanstvenike se ne možemo pouzdati, jer i oni sami ne znaju gdje su... ne znaju ni da li je Pluton planet ili skupina plinova... moje mišljenje: cijeli naš poznati svemir je samo jedan od skupina sustava... koliko je velik svemir fakat ne znam jer on prelazi granice ljudskog uma... baš kao i kocku možemo gledati u više dimentija, tako i svemir... ljudi znaju za vrijeme, vrijeme na našoj zemlji. dokazano je da ako odeš u svemir i vratiš se za nekoliko mjeseci, na zemlji će proći nekoliko godina.. to je idealno ako ne želiš ostarjeti... odeš u svemir, negdje daleko, vratiš se na zemlju kojih 10 godina stariji, a tvoja djeca već imaju unuke... možda negdje drugdje, neko drugo vrijeme teče... što stvara tako prekrasne ljepote na "našem nebu"? neki plinovi... u boji???   ustvari, živimo li mi uopće ili je sve to nečija igrica, nečiji san, neka predstava, a ljudi su samo mationete???? |