In the darkness there is always a bright spot, DEATH!
29.03.2006., srijeda
Žabomanija...
Helo!!! Upravo sam se vratila s puta… Cilj ekspedicije je bio lov na žabe, tj. spasi žabe (čitaj preseli na drugu stranu ceste gdje je bara, močvara kaj već je)…  Krenuli smo s busom i malo poslije KC-a smo se zaustavili i iskipali van. Nogu pred nogu, uz malu ogradicu duž ceste. Isprva su mi se gadile, ali dok sam prvu primila u ruke… Tako mala, tako mirna… Držim život u ruci… ma, predivno… Malo po malo, i polako sam ima nadijevala imena -kika s uskličnikom, kika bez uskličnika, štefica, bara, tina… Smijala sam se ko nora. Opet u bus… Već se smračilo, a cesta na kojoj smo stali bila je okružena šumom i nigdje kuća… Hodali smo (ja, Xtina, Gonzo, Zoki i neki njegov frend, također maturant) i ja pogledam u nebo… Zvijezde su bile tako velike i sjajne, ali sam pogled spustila i ugledala mrtvu žabu kojoj su crijeva izašla van… Bljak… E, ste znali da su ženke veće i mnogobrojnije? Barem da u jednom svijetu vladamo...Nakon par kilometri šetanja i premještanja žaba, fakat sam se zabrinula dok sam vidla žabu na cesti a šleper ide… No, živa je… Bar je bila… I HRT nas je snimal… Auto je stal i osvijetlio nam cestu… Zoki je pital tipa dal mu je guma pukla??? Dok sam mu rekla čiji je to auto, mislim da je htio biti jedna od onih mrtvih stvorenja na cesti… Ja nisam imala rukavice kao na ovoj sliki, ovako sam bila bliža s prirodom ( ) Nas četvoro (bez Gonzoja) smo se odvojili od grupe i krenuli dalje. Našla sam malu žabu nasred ceste i držala ju kojih 20 min na dlanu. Dobila je posebno ime koje sada nije važno. Fakat je fora imati žabu u rukama. Malo je sluzava, ali i pet minuta nakon kaj ju pustiš još osjetiš njene cape (iako to nisu cape)… Ponakad želi ti pobjeći, po se s prstićima primi za tvoj prst...Ful super osjećaj…  Vi se sada možda zgražavate toga, ali dok ne probate ne znate kak je to… Baš su mi prirasle srcu (koje valjda se barem malo odmrzlo)… I, da napomenem Xtina nije ih htjela ni taknuti. Dođem ja s žabom u rukama do Gonzoja, a pošto je bio mrak, nije skužil da je i žaba s menom, stavila sam mu pred facu, a ovaj je skoro doživio infarkta… Slično tako je i Tina reagirala… Žablja pusa svima…. |
26.03.2006., nedjelja
Ovo je naslov...
Martina je bila kod mene… Već treći put, a prvi se puta može reći da smo zajedno izašle… malo smo se šetale, pa Čereju na bambus… Dok sam ja popila 8 čaša, ona je uspijela 2.  Hajde, curo… biti će bolje… Ja imam praksu… Polako smo krenule u park Mileju, Draxu i Nimiru koji je izbrisao blog  … Uglavnom, cepali smo se od smijeha… Dobro društvo, cuga… Rezultat: super subota i šašavi zaključci… npr. somovi su pederi (som soma šlata za dupe iliti riba ribi griz rep), ćelavi ljudi imaju glavu glatku kao bebina guza… :)) Išli smo do vrtića. Ja od smijeha nisam mogla stajati na nogama… Pa do Nautilusa… U Orinoku je bila takva gužva da se nisi mogao okrenuti… Bilo je zwerski…Što mislite o Dog-izmu i cat-izmu religijama? Objašnjenje: Dog-izam--- Vrijedno je samo ono što se može pojesti ili pojebati. Sve što nije na toj razini nije vrijedno spomena. Ne to se piša. Vođeni se parolom: Ovo je moj teritorij i želiš li na njemu opstati pridržavaj se mojih pravila dok na njemu boraviš. Cat-izam--- Poštuj prijatelja koji ti donosi hranu ili je lovi sam. On je tvoj izvor. Loviš li sam, tada možeš dići glas. Mačka je noćni lovac. Ona nema gospodara. Okvir postaje važniji od slike, nosač zvuka od samog zvuka. Čin zaljubljivanja postaje važniji od izbora partnera. Tada prestaje svako prijateljstvo: Moje mišljenje: ima nešto istine… poštuj ruku koja te hrani… no, nije sve u materijalnom! Što je sa osjećajima? Zar više nije nikog briga za to? Ima li prijateljstvo budućnost u ovakvom svijetu? E, da! Iako nije bilo određenih ljudi s kojima izlazimo, bilo je super…  Dok si u dobrom društvu, sve je super… Fala dečki! I mojoj seki Martini…PS. Tako mi je sladak!!! :)) |
21.03.2006., utorak
Crno...
|
Svi su u bedu, a ja sam tako sretna… Nitko mi nije ravan… Happy sam a to i drugi primjećuju. Neočešljana kosa u repu – kažu da imam super zurku, bubnem neku glupost – svi se slažu sa mnom, nitko me ne mrzi, odnosno sa svima sam si super… Jednostavno, život me mazi… E, da, iz biologije sam bila 7 i to je loše jer sam se dobrovoljno faking stalno učila… čak mi je i stara rekla da prestanem i da izađem van… I, Bobo, imao si pravo – trebala sam ići u petak van… No, nije mi žao što sam se učila… Začuđujuće… jebi ga, županijsko i opet sam sedma… Jučer sam gledala jedan dio filma «Bleid II»…  Vampiri, oružje i tipovi u crnom… Mmmmm… Sline mi cure… Uglavnom, svatko svakoga izdaje i jedno si za sebe siguran da se nećeš izdat… Na kraju, prepušteni smo sami sebi… Tako se uvijek sve privede kraju……Film je ok, ali ti tipovi… i u KC-u ima jedan sličan tip – tamno smeđa ravna kosa do brade, ponekad crni dugi kožnjak, marte, crne hlače i, vjerovali ili ne, crna dolčevita… Možete reći da je pičkica ili peder, ali mu takve majice fenomenalno stoje… Nije naročito zgodan, ali kako njemu lijepo stoji dolčevita i crna boja…  Mljac, mljac… Možda smiješno zvuči, ali on je meni primjer olmost prfekt tipa (zanemarimo facu)… Da se razumijemo, meni tip nije naročito lijep, ali ta odjeća… I onda kažu da odijelo ne čini čovjeka… Mmmm….I, da, moglo bi se reći da napokon uživam u život… Pa, ljudi sve vas voooolim!!!! |
16.03.2006., četvrtak
:)
Evo, i meni je sunce se naluknulo iz tamnog, punom tuge, bijednog oblaka zvanog život. Happy sam, ali vjerovali ili ne, ne zbog sebe…  Drugi su ti koji me uveseljavaju… Tina je išla na natjecanje iz fizike i bila je 5 (nije važno od koliko… :) ). Priznajem, bila sam užasnio ljubomorna jer je ona ostvarila moju želju… Kao osnovnoškolka, na natjecanju sam bila 7. od 21 i obećala sam tada tadašnjem profesoru da ću iduće godine biti među prva tri…. Za to sam gradivo bila fakat lumen… Jebi ga… Nisam išla i nema sada žaljenja… No, još me više razveselilo to što je moj jako dobar frend bio 2. Nevjerojatno, ali mi to fakat to puno znači… Kika je danas imala hrvatski i bila je 7. od 43… Ona nije zadovoljna s time!!! No, ja znam da zna i to jako dobro i nije važno što ne ide na državno… Ali, dan bi bio prelijep da se meni nešto bed ne dogodi. Naime, umjesto u utorak, natjecanje su nam pomakli u ponedjeljak… Kad se bum ja sve to naučila??? Mislim, mogla bi se sad učit, ali moram vam reći kako sam sretna… Natjecanje je u mojoj osnovnoj školi i jedva čekam da opet sjednem u klupu i sa strahom opet uzmem olovki i bacim se na test… Nema šalabahtera ni šaptanja, nema ispravljanja… Da bar pišem u učionici biologije… To želim jer sam zadnjih mjesec dana osnovne škole se naslušala da će mi Rukavina (nastavnica biologije i kemije) pozvati inspekciju i da ne mogu imati 5 jer sam dobila 1 zato jer nije znala čitat moj rukopis u mojoj vježbenici… Uglavnom, nismo se podnosile. Nakon par tjedni natezanja i žalbi, pitala me i svaku sitnicu sam znala… Ledenim pogledom me skoro ubila, zapisala mi nekaj i zatvorila imenik… Bila je petica… Sada joj želim dokazati da nisu bile potrebne žalbe i vrijeđanja, da ja biologiju znam… Malo sreće i u mom životu… Sviđa mi se, trebala bi biti više happy… :))) Pozzz svima i život nije tako crni, a i iza kiše dolazi sunce…   Svake čestitke gore navedenim osobama - Tini, Šoštariću, Kiki... A, vama ostalima, držite mi fige u pon... Kiss... |
12.03.2006., nedjelja
Bez naslova...
 Sjedim u mraku, jedino svijetlo mi je komp... u zagrljaju tišine, jedino što se čuje je lupanje po tipkivnici i moji duboki uzdasi... Glava mi je totalno prazna... Ne znam što me održava živom... Vjetar tutnji i svako malo čujem kak je nešto od nekud palo nekam... kroz glavu mi zna proletjeti koja slika od subote... bilo je dobro... zamislim se nad njom... svaku dobru situaciju pretvorim u ono negativno... u svemu vidim samo loše, a ako ga nema, izmislim ga... Opet padam u vreću bez dna... Nemam ni previše volje da se ustanem... povlačim se u mrak, tamo gdje sam sigurna... obično ja druge nagovaram da idu dalje, da ne posustaju, da nije sve tako crno... ne znam kako mi uspiju povjerovati kad sama sebi ne vjerujem... Mogla bi se ubiti, ali ako si već svojevoljno želim oduzeti život, želim imati dobar razlog da posrnem za nečim takvim... ne osjećam se dobro, patim, a ne znam zbog čega... to me najviše ubija... prvrtljiva sam jako osoba i znam da ću se opet dići, ali nikako da to dočekam... zato, javit će se dok ću biti bolje, a to će biti začas jer će mi opet neka sitnica dati jebeni razlog za nastavak... |
