In the darkness there is always a bright spot, DEATH!
27.04.2006., četvrtak
Neka vas ne jebe mišljenje ljudi do kojih vam nije stalo!
|
Helo! Upravo žderem grejp i mažem tipkovnicu njegovim sokom…  Kolko vidite, stalno nešto j***m po HTML-u… nikak mi ne paše... tražim nešto crno, obično, da si pašu svakakve bloody slike… Kod nekih HTML-a, složim boju, pozadinu, ali jebeni rub boxa nikak ne mogu… Pomoć!!! Evo sada malo objašnjenje naslova: Ne mislim da živite po svome i da vam se baš jebe za ostale, nego da je jednostavno ne obazirete na ne baš drage ljude dok vam počnu tupiti kak se to oblačiš, kaj to slušaš, s kim se družiš…. Meni osobno, pun je k***c slušanja toga…. Oblačiš neke šminkerske trapke, neku zelenu majicu… njanja njanja njanja…. Ja se oblačim onak kak se osjećam… Crno ne znači uvijek tugu, jednostavno se dobro osjećam u toj bolji; rozno ne znači britni spirs; a niti zeleno žapca…. :))  Ja sam bar ta koja je uvijek friki obučena… Onda mi je draže da mi netko kaže da sam užasna ili da nemam ogledalo, ja se samo nasmijem jer poštujem tuđe mišljenje ali mi se baš j**e za njega… Znam da je čovac iskren… Bar dok je riječ o takvoj bezazlenoj temi. Uostalom, zašto ja ne bi mogla biti obučena u zeleno??? To mi nikako ne ide u glavu. Svi misle ako slušam Kredele, Mejdeje, Hemerfola da moram biti u crnom… Iako je lakše nekak tu glazbu doživjeti kroz crno, meni se baš nosi zeleno, i ja ću si to obuči… I, još nešto, što se to druge nepoznate ljude tiče kako ja izgledam, da li imam crnu ili crvenu majicu, s leptirima ili ružicama? Fakat mi nije jasno… Ali znam, ja ću nositi ono u čemu se osjećam dobro (najčešće tamnije boje), ali imam neke faze gdje lupim po jednoj boji i ne puštam ju… ali crni lak na noktima uvijek ostaje… I uvijek se vračam na svoje – crno....  No, ja nemam ništa protiv što mi frendica sluša Šakiru i šminkerica je… Poštujem je, iako ona mene ne kuži kak me nije sram izaći van, a kamo li u školu, u nekoj čudnoj kombinaciji odječe… Najgore je biti običan! Pretvarati se u nešto što nismo, nositi nešto samo da nas drugi «prihvate i ne ogovaraju»… Usudite se biti drugačiji… bar ćete vidjeti tko vas voli zbog vas osobno, a ne zbog izgleda ili skupe odječe s markom! Ustvari, tko voli neka izvoli!  PS. 26.04. – Seko, hrpi brzdej! |
23.04.2006., nedjelja
Svi smo mi sami... sami se rodimo, sami umiremo, a ovi ljudi do kojih nam je stalo taj život nam pokušavaju uljepšati...
Jučer na rođendanu je bilo genijalno… Nasmijala sam se… Neki su bljuvali, neki pili mleko, neki se skitali po grmlju… a po meni su crtali.. Evo par slikica tih škrabotina…   Cijeli dan sam bila u šestici u DM-u (domu mladih)… I oko 22 h sam došla doma… Imala sam lanac od jučer… Već sam tako umorna od svega, od života da nisam mogla ni nositi 2 m lanca malo debljega… Vukla sam ga… hodala sam polako, s jedne strane pješećnjaka na drugu dok su svako malo Martina i bobo zastajali da me pričekaju… Tužno, ali istinito… svi smo mi sami… rodimo se sami, umiremo sami, a ljudi koje u životu srećemo su samo neka smetala, pokazatelji, voditelji kroz ovaj sjeban život… hodala sam i u buci ruženja lanca što se iza mene vuče, prepoznala sam sebe… poznam dosta ljudi, do mnogo njih mi je stalo, nekima je čak i do mene stalo… no, ja se osjećam tako samo… zašto je to tako??? Sada će pod komentarima pisati : «ti nisi sama, imaš mene»; «ne odustaj»… to je moj posao da druge tješim… Čula sam danas svakaj o sebi, ali mi je jedna fraza ostala onak zasječena: «ti si baš kao robot»…jesam, priznajem… dušu nisam ni imala, srce mi je određena osoba uništila… jedino što je od mene je ovo umorno, jadno tijelo što svakim danom je sve gore… No, i ja sam nekoć voljela… i ja sam bila dobra curica.. I ja sam život gledala kroz ružičaste naočale… Plakala bih sada baš kao i prije 20 minuta dok sam još hodala ulicom… ne znam zašto – to što sam sama, jadna, umorna ili to što sam tek sada to skužila??? U ovom svijetu moraš biti hladnokrvna budala da bi preživio… Umorna sam… ne mogu više… danas… ali ću nastaviti… boriti ću se radi ljudi do kojih mi je fakat stalo… žrtvovala bih život za njih…  Baš je sada Martina došla iz vana, pa smo pogledale još jednom slikice… Jednostavno obožavam ove ljude…. Za njih živim (fali još jedan tip i jedna cura)…. Uz njih mi je sve ljepše… Još me uvijek bole mišići od smijeha… :))) PS. Nije mi i do pupka; ja i mile smo došle; Mi zguzi…. |
21.04.2006., petak
svi nekaj serete, ali nikad ne kažete u facu... pljujete po drugima, a ni sami se toga ne pridržavate...
Upravo tako... Danas sam došla iz Križa... Taman sam se htjela izguštirati da vam napišem puno toga kako mi je bilo, da nisam ništa drugo jela osim čokolada, sira, bombona, pizzza i sladolada.... sve sam to zalijevala vinom... bilo je super... u pola 1 u noći smo jeli frišku domaći pizzzu i pili čistaka... Evo vam par slika nakon te pizze...     svijetlimo se ko jelke... pijane, site, namazane kremom... :)))) nasmite se kako jadno izgledamo jer mi baš to treba… bar da nekom uljepšam dan, mjesec…. Da ga nasmijem….Kao dobrodošlicu, izderačila sam se na frenda... onak, poštenski... imala sam totalno pravo i nije mi žal ni jedne jedine riječi što sam pljuvala po njemu.... ja nemam dlake na jeziku i svima kažem u lice... znam da je ponekad to bolno, ali istina manje boli od laži... to znam sa svoje kože... Sada me jebe još ročkas... neki Calcium se nasral, nasilno pozvao na ročkas, a niti ga ne poznamo, nitko od nas... jedni neću druge, drugi neću treće... ja si bum zela votku, bambus i nekog pa do prve jame piti... od 10 nas, na kraju nas bude 17... no, ja ću se zabavit, a valjda će i drugi... kisss i svi oni koji si želite promijenit link, izbrisat blog, napravite to… uništite sve… sjebite sve… ko vas jebe…. Živim za par ljudi do kojih mi je fakat stalo, nadam se da to znaju, a za ostale mi se jebe……..  |
15.04.2006., subota
Ispravaljanje "velike pograške"
|
Da, da... ta moja pogreška je bila to što sam fulala datum rođenja frendu... Ili lakše rečeno, dragom mom frendu danas je rođendan, a ja sam mu poslala poruku za hepi brzdej jučer... Nije ništa katastrofalno, ali Mileju je to očito još jedna sitnica za koju me može zajebavat... kako ja ljude mogu razveseliti... E, pa... Dragi Nimiru Sretan Ti 19 Rođendan!!!  Sada valjda nisam fulala godinu?!?!? Čestitala bi ti u facu, ali nejdem danas u grad... Lijepo se zabavite, nasmijte, napite i napušite, sretno stignite kući - ne s kolima hitne ili policije, nagledajte se dobrih komada, uživajte... bez mene...  Da, ljudi, subota je, ja sam doma i slušam kak stara nekaj kvoče... Dao Vrag da dobi ptičju gripu... šala.... nije ona kokoš, ona je koza... Do sada mi nikad nije srala za izlaske, uvijek sam smela van... očito da ju je lupila predblagdanska bolest... No, sve bu to prošlo... Bar se nadam... Rekla bi nešto, bilo što, ali nemam kaj. Glava mi je prazna u svakom smislu.... Čak više nema ni mozgojedca...  Svakim danom sve više ljudi briše blogove, ili mijenja linkove... zašto? zato jer serete jedni po drugima, vređate se, podjebavate... pa dajte, ljudi, malo respekta! I, da...nema više muzike... Kisss svima i uživajte u ferju još dok možete... |
10.04.2006., ponedjeljak
Što je smrt? Što nakon nje? Reinkarnacija?
|
Helo… evo i mene… Zadnjih par dana me ljudi čudno gledaju… Nekaj me vudrilo pa sam s crne, prošla na zelenu boju… da, da… ja i zeleno… znate kaj? Čak i nije loše… no, black is black… Još jedna (nus)pojava je to da ne prestajem nešto filozofirati i muče me dubokoumne teme kao što su egzistencije čovječanstva, smrt, ljubav… Ne krivim vas ako ćete ovo preskočit, ali ja jednostavno moram to izbaciti iz sebe…. Što je smrt? Što nakon smrti? Kako uopće znam da sam mrtva? Tko zna, neka mi kaže… Što je s svijetlom na kraju tunela?  Znamo da je neizbježna… Ali smrt nije uvijek smrt… Ona je završetak jednog i početak drugog života…Smrt je odumiranje zemaljskog oblika duše(ili ti tijela) i prelazak te duše u energiju. Uostalom, ja vjerujem u reinkarnaciju tako da za mene je smrt samo jedan dio puta. I dok mi duša(barem ono što je od nje ostalo) ode iz ove ćelije, negdje na ovom planetu će se ustaniti u drugo tijelo. Sa tom smrću nestaju sva sjećanja, osjećaji, uspomene… No, postoji regresija na prošla živote što znači da npr. vidimo, doživimo, dodirnemo nešto što nas psihički poveže sa određenom situacijom, stvari, osobom iz prošlog života… Ali reinkarnacija nije uvijek biti dobra. Recimo ovako, umreš i ljudi do kojih ti je stalo tuguju… Uskrsneš negdje drugdje, umreš, neki drugi ljudi opet tuguju… Jednostavno, izazivaš tugu… Ponekad želim da jednom umrem, ali se svijet mene neće tako lako riješiti… Dvije idealne smrti: 1.da umrem od starosti… legnem u krevetu, na toplom, zaspim i da se nikad ne probudim. 2.ako moram umrijeti mlada, to će biti jedne tople ljetne subote iza vrtića dok će sve osobe do kojih mi je jako stalo biti tamo(osim obitelji). Svi su veseli, piju, a ja sa smijehom odlazim u mrak. Kao mačka - ja ih vidim i čujem, ali oni mene ne… Sjednem na tlo, mali skalpel izvadim i prerežem žile na obje ruke… Vid mi se muti, sluh se kvari…ali ne skrećem pogled s njih, slušam ih… osmijeh sa lica ne skidam… oči su sve teže…spava mi se… po zadnji put napregnem oči da ih bolje vidim…i…odlazim… ovaj život je završio… U oba slučaja želim da me se kremira.  Koliko got da sam sranja u životu napravila, ni bih da me kukci jedu. Već i imam dogovor s Anđelinom – kremiraju nas i bace s Ajfelovog tornja na Šon Zelize (glavni trg, ulica) na ljude koji jedu sir i piju vino. .  Inače, to mi je i bio san za svršetak jednog života.No, kak bum je hmernula, tko zna… možda ću se mučiti ili kojih 10 godina provesti na aparatima. Bumo vidli… Barem vi… Još nešto, dal da skinem muziku s bloga???? Već polako Nymphetamine i meni ide na živce. Ne mogu slušat Childhood's end ili Still life… Pa, ljudi, čujemo se i nemojte naprezat mozak za bezveze. Uživajte u životu i ne mislite na smrt! |
04.04.2006., utorak
Gdje smo mi?
|
Evo mene! Ne bi ja bila ja da neka glupost me ne zamara... Moram opet nešto izfilozofirati iako je svima vama (koji me poznaju i slušaju šta govorim) pun k***c tog mog "presipavanja iz šupljeg u prazno"...  No, već sam imala jaku potrebu da napišem nešto dugo, a prazno... Najbolje tema je svemir ili što nakon smrti... Danas je to svemir...  Da nekog pitam gdje smo, većina vas bi odgovorili na ulici, u kafiću, u Koprivnici... možda bi neki rekli i na planetu zemlji, u svemiru... no i taj planet mora negdje biti... već i ptice na grani znaju da je zemlja u svemiru... a gdje je svemir? dokle on seže? znanstvenici znaju za sunčevi sustav i za zvijezde, i satelite... no, postoje li i drugi planeti koje mi ne vidimo? no možda je taj naš poznati svemir samo skup prašine, samo jedna zvjezdica na nekom drugom nebu... što se nalazi iza našeg svemira? da li je neka rupa? kad smo već kod crnih rupa, što su one?  Gravitacija vodi do zgušnjavanja plina u središtu maglica, koje postaje područje stvaranja malih i velikih zvijezda. Kraj evolucije zvijezda mnogo težih od Sunca može poprimiti još jednu dramatičnu formu -- formu crne rupe. Vjeruje se da će takva sudbina zadesiti zvijezdu Betelgeuse u Orionu. To je zvijezda čija se masa procjenjuje na 30 Sunčevih masa. Zbog prevelike gravitacije u njenom se središtu događa "drobljenje neutrona" -- beskonačno stezanje koje više ništa ne može spriječiti. Naime, dok se jezgre nekih supranova mogu stabilizirati u obliku neutronskih zvijezda, za neutronske zvijezde čija masa prelazi granicu od 2.5 Sunčevih masa to više nije moguće. Takve zvijezde doživljavaju imploziju, urušavanje u samu sebe. Daleko od rupa atomi su hladni (tek koji stupanj iznad apsolutne ništice) i njihove spore vibracije proizvode radiovalove velikih valnih duljina. Blizu rupa, gdje usisavanje mlaza atoma dovodi do njihova sudaranja, zračenje dolazi od brzih titraja ugrijanih atoma. Blizu crnih rupa gdje ta temperatura dosiže nekoliko milijuna kelvina, proizvodi se rendgensko ili X-zračenje.neki astronomi tvrde da se svemir širi. no, kao dugo će se širiti? ako odemo predaleko od našeg glavnog izvora i svijetlosti i topoline koji je obavezan za život - Sunce, život više neće biti moguč. biljeke ne bi vršile fotosintezu, ne bi bilo kisika, mi ne bi disali... ustvari, kako bi se biljke razvijale kada nema sunca?  iako bi bilo forno živjeti u potpunome mraku, mislim da bi život bio nemogući... u znanstvenike se ne možemo pouzdati, jer i oni sami ne znaju gdje su... ne znaju ni da li je Pluton planet ili skupina plinova... moje mišljenje: cijeli naš poznati svemir je samo jedan od skupina sustava... koliko je velik svemir fakat ne znam jer on prelazi granice ljudskog uma... baš kao i kocku možemo gledati u više dimentija, tako i svemir... ljudi znaju za vrijeme, vrijeme na našoj zemlji. dokazano je da ako odeš u svemir i vratiš se za nekoliko mjeseci, na zemlji će proći nekoliko godina.. to je idealno ako ne želiš ostarjeti... odeš u svemir, negdje daleko, vratiš se na zemlju kojih 10 godina stariji, a tvoja djeca već imaju unuke... možda negdje drugdje, neko drugo vrijeme teče... što stvara tako prekrasne ljepote na "našem nebu"? neki plinovi... u boji???   ustvari, živimo li mi uopće ili je sve to nečija igrica, nečiji san, neka predstava, a ljudi su samo mationete???? |