♥ Pjesma o duši ♥
Ja nisam ni ego, ni razum, ni um ni misao nisam.
Ne možeš me namirisati ili u riječi uobličiti, okom ili uhom uhvatiti.
U svjetlosti ili vjetru me ne možeš naći, ni na nebu ni zemlji
Svjesnost i sreća, Blaženstvo Blaženoga Ja sam.
Nemam imena, ni život, ne udišem zrak.
Ni jednim elementom ukalupljen nisam, koža me ne prekriva.
Nemam jezik, ruke ni noge, ne starim.
Svjesnost i sreća Ja sam, Blaženstvo u oslobođenju.
Odbacujem mržnju i strast; iznad iluzije i pohlepe;
Ponos me ne dodiruje, nikada ne zavidim.
Iznad vjere, bogatstva, slobode i želja Ja sam.
Svjesnost i sreća Ja sam, Blaženstvo je moj pokrivač.
Poroci, zadovoljstvo i bol nisu moje porijeklo.
Ni sveti spisi, molitve ni hodočašća.
Nisam materija, ni eter nisam.
Svjesnost i sreća inkarnirana, Blaženstvo Blaženoga Ja sam.
Strah smrti ne poznajem, pukotinom ili rasom razdvojen nisam.
Nijedan roditelj me ne zove dijete, veza rođenja me ne veže.
Nisam učitelj ni učenik, rođaka ni prijatelja nemam.
Svjesnost i sreća Ja sam, jedinstvo s Blaženstvom moj je kraj.
Ni znanje ni poznavalac nisam, ne možeš me upoznati.
Bezobličnost je moj oblik.
Lutam između osjetila, ali oni nisu moj dom.
Uvijek mirno uravnotežen, ni slobodan ni vezan.
Svjesnost i sreća Ja sam, u Blaženstvu moj je dom.
Shankaracharya
|