I taman kad u zagrljaj padneš mi, I kad se kad mi s probude snovi svi. I kad me pogledaš očima nevinim, Tad bas kao i zimi sav se naježim. Polako me zavedes i onda kažes stani! A svako stani srce mi pomalo rani. I svaka rana sve više boli, I svako ne,je kao dodavanje na ranu soli. A sve što želim je da ti usne slatke kao med Poljubim i sa srca ti otopim led. Da u tebi napravim poplavu osećanja, Ali nada za to mi je sve manja. Jer ti me nećes,odlaziš drugom, A mene ostavljaš samog sa tugom. |