Ovaj sam vikend bila u Puli na susretu hrvatske katoličke mladeži i bilo je baš lijepo. Cijelo je vrijeme pičilo sunce i nije bilo ni k od one kiše koju su svi prognozirali....
Fakat ne znam šta da još kažem. Nije baš bilo događaja koji su se posebno isticali. Sve je bilo lijepo i umjereno. Dobra ekipa, puno pjesme, trbuhobolje od cerenja i uobičajene sitnice...
Jučer napokon odrađena kava s Marcem i ekipom... nakon 6 mjeseci... napokon...
U početku lagana zajebancija, a onda žustra rasprava o zlostavljanim ženama i ptsp-u, a nakon toga totalni cer i gušenje u pici.
Moj osjećaj da mi je krv kipuća, potreba za trčanjem i napadaji euforije... dugo ih nije bilo...