vrući čaj s limunom, keksi i razmišljanja
nakon svega...
da, da, znam da je red za novi post...
pa, evo ga napokon...
praznici su pri kraju. pa, nisu ni bili toliko loši.
hm, da sažmemo:
pojedenih kolača - gomila
Milka čokolade - oko 5 kojih sam sama pojela
francuske salata - otprilike jedna cijela zdjela
trač-kava - 15-tak
telefonskih poziva - 30-tak sati
hrpa super, super darova (Fantom slobode, nova burmutica, slatki Benetton šal, piđama na mašnice od bake, mirišljavi sapuni i mlijeko za tijelo, InStyle-moja nova modna Biblija, gomila slatkiša, nove kraš čokolade (hvala, Đeneš!!) i još mnogo, mnogo toga)
sati provedenih u nužnom učenju kemije - puno nedovoljno
odljubljivanje - jedno, ali dugotrajno pa time i vrijedno
zaljubljivanje - nijedno (jupi! napokon sam sretno nezaljubljena)
sati provedenih u prenužnom učenju englskog - 0 (ups!)
sati provedenih u veoma potrebnom učenju hrvatskog - 1/2 (ali sam radila skriptu više od sat vremena pa je to zapravo sat i pol)
obečanih, a neodržanih trač-kava - jako puno
novogodišnjih odluka - gomila, ali ni jedna konkretna
dobivenih kila - uh, gomila
izgubljenih kila - pa... -gomila
da, i to bi zapravo bilo to...
u ponedjeljak počinje nastava, drugo polugodište i moja dijeta (hm... baš me zanima koliko ću izdržati)
nimalo se ne veselim odlasku u školu. jedina dobra stvar je ta što ću vidjeti društvo, ali onako gotovo sve ljude iz škole do kojih mi je stalo viđam skoro svakodnevno tak da u školi mogu vidjeti samo ljude koje...pa, hm... baš ne želim vidjeti...
hm, da...
e pa to bi bilo sve od mog ekskluzivnog, dugo i nestrpljivo očekivanog posta...
obećajem da ću od sad biti redovitija... ili ću se bar truditi...
poosa
m.
