vrući čaj s limunom, keksi i razmišljanja
nova...
za one koji još nemaju ideju za novu, u tvornici puštaju novi val i upad je 50 kn....
27.12.2005. u 17:38 | 9 Komentara | Print | # | ^...POSLJEBLAGDANSKA DOSADA...
Evo, prošao je i još jedan Božić. Tako brzo. Ne da mi se čekati cijelu godinu do sljedećeg. Nema snijega, samo glupa i dosadna kiša i lagano me hvata postblagdanska depresija. Nemam inspiracije za pisanje. Dane provodim na krevetu čitajući Đonijevu biografiju (djedica je ipak čuo moje želje), prejedajući se kolačima i čokoladom i dremuckajući.
Dosadno, dosadno... nadam se da je vama bolje...
Skoro nitko od ljudi s kojima sam razgovarala nema nikakav plan za novu godinu. Ja imam nekakav, ali je prilično nestabilan i nesiguran, ali se ipak nadam da se neće izjaloviti.
To je sve od mog inspirativnog postbožićnog posta...
... a sad se vraćam Štuliću i prikupljam ideje za sljedeći.
poosa***
Pa, dobro, dragi moji blogeri, želim vam sretan Božić (ak ga slavite, naravno) i da ga provedete u miru i sreći i bla, bla, bla kaj tu sve već ide...
U božićnom ugođaju evo vam jedna very cute božićna pjesmica (nije ni da Mariah volim, ali ipak...)
A ipak, danas je bio zadnji dan nastave (zapravo, pravi je bio jučer, danas je bila samo priredba na kojoj je bilo prejebeno; sve puno kosatih likova s gitarama) tak da me sad sad čeka 20-tak dana spavanja i ponešto tulumarenja (učenja i razmišljanja bilo kakve vrste, naravno, ni u tragovima). Dobro smo to proslavili malom pijankom na školskom. Bilo je baš super, napjevali smo se i nacerekali.
i to je to, uživajte u praznicima papajte puno kolača i svačeg finog (neću reći purica i sl. jer sam ja ipak vegić, ali jedite sve što vas je volja) za kalorije ćemo se brinut kasnije (prava se javila!)
big poosa svima....
24.12.2005. u 00:22 |
4 Komentara |
Print |
# |
^
daj kliknite na ovaj link...
.....>>>>>>>klikni<<<<<<<.....
jednostavno wow oliti kako je protekao koncert parnog valjka...
ma što da kažem, sve je tako odlično...
(aluzija na ma što da želim, sve je tako daleko)
bilo je predobro.
maja i ja smo upali u dvoranu u 7 i 15 (naravno bez karte, zahvaljujući mom neodoljivom šarmu i odličnim obiteljskim vezama) i već je tada bila polupuna. ekipa (maja druga, štef, boki i đeneš) došli su tek u 5 do 8 i jedva su uspjeli doći do mjesta koja smo im čuvali. koncert je malo kasnio (dvadesetak minuta, ali možemo li zamjerati genijima?!?).
... i onda je počelo...
ne pitajte me kojom pjesmom. nemam pojma, bila sam u potpunom transu.
uglavnom, otpjevali su valjda sve pjesme koje ja znam.
dva bisa, preko tri sata
maja (č.) je cjelo vrijeme kukala: "jesen u meni, kad će jesen u meni?" i naravno, otpjevali su je za kraj. cjela je dvorana bila na nogama, upaljači su gorjeli (neki su se koristili i mobitelima), suze su prštale.
i onda je došao kraj. kraj koncerta, kraj parnog valjak, kraj jednog poglavlja u mom životu.
ovo je bio jedan od mojih najdražih koncerata (a bila sam ih na jako puno, uključujući i onaj njihov u 10. mjesecu prošle godine)
sve je bilo savršeno osim neke glupe babetine koja je stajala iza mene, kvocala mi da ne mogu stajati jer ona ništa ne vidi i psovala mi sve po redu, a za to je dobila jedan srdačan osmjeh i zdušno "hvala, također", ali uopće se ne želim zamatrati takvim gerijatrijskim kravama... nda.
i za kraj ne mogu a da ne spomenem jednu od mojih najdražih:
Dođi
________________________________________
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Ispred mog prozora drvo divljeg kestena
Puno plodova koje nitko ne treba
Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli
Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
Budio se ne bih nikada
Neka vrijeme samo broji svoje godine
Meni je već dosta čekanja
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Dođi i ostani, nudim ti suze k'o bisere
Moje namjere još su uvijek iskrene.
hvala akiju, husu i ekipi na jednom predivnom koncertu i jednoj od najljepših večeri u mom životu!
(štefancu, maji, bokiju, đenešu i drugoj maji također, naravno! ljudi, volim vas!!!!)
just for you...
evo, ova je slikica za moju "najbolju mušku prijateljicu" Lukicu koji je obećao da će večeras posjetiti moj blog...
big poosa...
8)*
in memoriam: JOHN LENNON
Jednog kasnog jesenskog dana 6. prosinca 1980. godine totalni marginalac i poremećeni usamljenik Mark Chapman krenuo je u New York. Dva dana kasnije kupio je primjerak knjige J.D. Salingera "Lovac u žitu" o osjetljivom i buntovnom adolescentu i njegovu bijegu iz svijeta odraslih u New York kojom je bio opsjednut i zaputi se prema zgradi u kojoj je živio Lennon. Lennon je izašao iz zgradei pristao mu dati autogram. Chapman je čekao da se John i njegova žena Yoko Ono vrate, a malo prije 23 sata par je izašao iz limuzine i krenuo prema zgradi. Chapman im je prišao i ispraznio revolver u tada 40-godišnju legendu, te sjeo na rinzol i nastavio čitati "Lovca u žitu". John Lennon, čovjek čija je glazba promijenila svijet, umro je na putu u bolnicu.
Iako je nekad bio veliki obožavatelj Beatlesa, Chapman je Lennona počeo nazivati lažnjakom, epitetom koji je često koristio i glavni lik "Lovca u žitu". Chapman se žalio da Lennon pjeva o društvenoj pravdi dok istodobno uživa u bogatstvu i slavi.
"Htio sam biti netko važan", priznao je Chapman godinama kasnije. "Nikad nisam bio nitko važan, htio sam biti slavan".
Mark Chapman je priznao krivicu za Lennonovo ubojstvo, a danas služi doživotnu zatvorsku kaznu u zatvoru Attica nedaleko New Yorka. 2004. godine treći je put podnjeo molbu za pomilovanjem, govoreći da je tada u glavi čuo glasove koji su mu govorili da mora ubiti svjetski poznatog glazbenika. Molba je odbijena (vjerojatno je i sudac obožavatelj).
Uglavnom, Lennon je mrtav već 25 godina, ali njegova je glazba još i danas živa i prodaje gomile ploča. Njegovom smrću izgubljena je svaka nada da će se Beatlesi ponovo okupiti, što je bila jedina želja milijuna njihovih obožavatelja.
Na današnji dan poslušajte barem jednu Lennonovu pjesmu i omogućite da legenda i dalje živi među nama.
R.I.P
"Mrš!" reče đubre i stavi ruku preko testa...
Baš je tako bilo. Rekla je samo to "Mrš!" (ma mamu ti tvoju, đubre jedno malo). Kasniji zaključak podijeljen sa svima: "Ona meni želi samo zlo!" (oh ne, totalno raskrinkavanje) i na kraju ono bahato: "Hm, jesi li sad sretna!" ko da joj stvarno želim zlo... (ma nisam ja takva, stvarno sam dobra, kad vam kažem...)
Ali čemu nerviranje? Ama baš ničemu...
Današnji dan... zapravo noćašnja noć... hmm... da... baš je čudna...
Sjedim za kompom već satima, ne radim ništa komstruktivno, samo uzalud trošim moždane stanice...
Pomalo me hvata depra... Gubim smisao...nit... bježi mi zmaj iz ruke... ne mogu ga uhvatiti... shit...
Ne mogu shvatiti ni samu sebe, a kamoli ljude i sve što me okružuje.
Osjećam se nevoljenom. Nit ja volim... (to nedostaje. Volim voljeti)
Gubim se i smo želim spavati. Leći i više se nikada ne ustati iz kreveta.
Ponekad se osjećam ko klaun. Ko da je samo to moja svrha... Nasmijavati... ali kad treba ozbiljno shvatiti... ništa
Verglaj, pjevaj i ne zaboravi smile, always smile...
Zašto sve mora biti tako komplicirano... (i sve to samnom, i s njim, ma sa svime)
Nekad nije potrebno ništa komplicirano, samo zagrljaj, poljubac u obraz i smješak pun razumjevanja.
Tako malo, a opet, gomila!
Zar stvarno toliko puno tražim... samo malo...
Konfuzija...totalna... u glavi, oko mene, svugdje, ali ipak
don't forget to smile, remember, always smile!
Johnny B. Štulić: Fantom slobode
Svaka čast našim dečkima na osvojenom Davis cupu! Ne može biti bolje! Danas vlada sveopća histerija. Hoćemo li na Trg ili nećemo? Hoću li vidjeti Ančića (mmmm….)?
Ma, kako sam već rekla, svaka čast, dečki, ali na jučerašnji dan za mene se dogodilo nešto puno značajnije. JOHNNY JE NAPOKON PROGOVORIO!!!! Nije da ja umanjujem važnost te velike pobjede naših tenisača, ali ipak da moram birati između tenisa i Johnnyja & Azre ja bi ipak izabrala ono drugo.
Naravno, nismo mogli očekivati da će intervju biti nešto grandiozno, bio je to ipak samo mali telefonski razgovor, ali za mene je bio puno. Nije baš ni puno toga rekao, ali i to je nešto.
Kad ga je novinarka pitala namjerava li doći u Zagreb i ponovno okupiti Azru u kojoj će on pjevati i svirati gitaru, on je odgovorio vrlo, vrlo pametnim: „Azra to sam ja!“ (Zapravo, ima i pravo, samo pogledajte ostatak ekipe. Danas nisu baš nešto!). Onda ga je ženska pitala namjeravali doći u Zgb i okupit se sam sa sobom. Njegov odgovor je glasio: „NE VEM!“
I to je to, nekima ništa, meni puno, nakon petnaest godina šutnje čuti barem nekoliko riječi od mog najdražeg Johnnyja (pa, dobro, ne baš najdražeg. Prvo mjesto dijeli s Deppom!).
A sada vam šaljem jedan „Johnny u mome srcu“ (nadam se i u vašima) pozdrav i nastavljam živjeti u nadi da „ne vem“ ipa znači: „Naravno, već sutra! Odmah ću doletiti iz Nizozemske i pjevati samo po Matejinim prozorom“ J
p.s. Jel' nekog ko je slušao intervju Johnnyjeve fraze, komentari i način govora podsjeća na našu najdražu Drinkicu iz sociologije?!?!? (mene da, shit!)
p.p.s. S obzirom da se bliži Božić, ja ću veoma rado prihvatiti ako mi netko od vas slučajno odluči pokloniti novu knjigu u izdanju Profila: „Johnny B. Štulić: Fantom slobode“. Iako ju je Johnny popljuvao, ja bih je ipak voljela pročitati, pa navali narode!
nagradno pitanje!
Milanska katedrala nalazi se u:
a) Padovi
b) Firenci
c) Milanu
Pobjednik dobiva pusu od krampusa, pardon, Bojane...
Good Luck!
today i'm so happy!!!
Uopće nema neki poseban razlog. Jednostavno jesam.
Možda zato što danas nisam sjela ni na jednu žvaku, jer je petak, jer sam se danas napokon izderala na Bojanu i rekla joj svešto je ide i što joj namjeravam reći već jako dugo. Možda, ne znam.
Danas sam napokon sjela (zapravo legla) i poslušala CD Vještina od Massima. Znam da će se od ovog Đenešu i Bokiju dignuti kosa na glavi, ali meni je CD baš super. Mislim ne toliko njegov glas, koliko izbor pjesama. Mislim, Bacila je sve niz rijeku, Stranac u noći, Gracija, Budi moja voda... Pa ne može biti bolje!!
Na skoro sve pjesme sam cmoljila ko mala beba, a posebno na onu Stranac u noći koju pjeva s Ninom. Pjesma je predobra, a refren ide:
Pjevat ću dok suze me ne zabole
Ljubit ću dok usne mi ne izgore
Voljet ću dok oči se ne zatvore
Zauvijek češ biti tu
Pa na to se ne možeš ne rasplakat...
Baš je lijepo!
Ma sve je tak super. Zadnjih par dana sam bila u tak lošem moodu, ali danas je sve bolje.
I u svrhu širenja moje dobre volje, citirat ću mog najdražeg Balaša (ne baš doslovno, al poanta je ista):
"Ako osjetite čudne grčeve oko usta,
ne bojte se, to je samo osmijeh.
Dopustite mu da vas preplavi..."
big poosa!! :-))*
