Ne znam da li više volim da ili ne

Osjećam kako se pretvaram
u dim iz tvoje cigarete
kao takav biti prestajem
i u bestežinskom stanju ravnodušnosti
možda malo prepolako nestajem
dok ne postanem ono
što više ne vidiš i ne čuješ
(puno zdravije je kad me ne uvlačiš
nego samo otpuhuješ)

A kad otvoriš prozor
ući će svježi zrak
i mene ovdje više neće biti
osim ako se u pepeljari
ne uspijem u pepelu skriti
(kremirani ostatak ostataka sna
kojeg novo jutro zaboravlja)

I shvatit ćeš tada
bio sam uvijek samo tvoja loša navika
ne baš previše ozbiljna i štetna
(hm, može li ovo proći kao isprika?)