DabRicA: zgode i nezgode jedne dabrice

Come away with me


Come away with me in the night
Come away with me
And I will write you a song

Come away with me on a bus
Come away where they can't tempt us
With their lies

I want to walk with you
On a cloudy day
In fields where the yellow grass grows knee-high
So won't you try to come

Come away with me and we'll kiss
On a mountaintop
Come away with me
And I'll never stop loving you

And I want to wake up with the rain
Falling on a tin roof
While I'm safe there in your arms
So all I ask is for you
To come away with me in the night
Come away with me



Norah Jones

Uffff...a bas me nesto nece zadnje vrijeme...ne ide, pa ne ide...onaj gore reko "stani, vracaj se nazad" i sad sve ide nizbrdo. I ja skupa sa svima. Murphy na djelu.
Najprije me Zeko izmuci sa svojim mozaikom, pa svecano vrisnem ispit, a sad me jos ceka hrpa seminara i farbanje sobe u narednih tjedan dana...
Da, vrisnuh glupi ispit, sto i nije tragedija da ja to nisam znala. Ali kad ja to znam. I znam da znam. I dodjem na glupi ispit, nakon tjedan dana nespavanja, nedisanja i ne-svega i ja dozivim blokadu. Blokiram! Smrznem se ko Windowsi! I ne znam. Poetika Ilirizma...je*ala me poetika Ilirizma i Vraz i Preradovic i ostala gamad koju znam. Nije mi se to dogodilo od prve godine faxa da imam takvu tremu pred ispit...
I sad ajmo ispocetka...opet cu visit na lusteru, na krevetu, ispod kreveta i oko kreveta dok budem strebuckala.
Dakle, Zeko, kao sto rekoh, drzim te odgovornim za moj pad na ispitu. Odmah mi nekako lakse kad nadjem krivca.
Sad sam umorna, smozdena, komaticna i zguzvana od svega i idem coriti i ne budim se do podne...sutra u podne. A onaj koji me pokusa ranije probuditi, nece dobro zavrsiti.
A sutra se idem napiti. Jako. Od tuge, od srece, od muke, nije bitno...drustvo dobrodoslo... Kad vec kotrljam nizbrdo, bar da kotrljam sa stilom.

Bolujem od teske bolesti...ne znam joj lijeka, a bome ni uzroka... opaka bolestina se dosuljala, obuzela me cijelu i ne odlazi. Nit milom nit silom. Ne pomazu ni doktori, svecenici, vracevi, profesori, starci, braca, sestre ni ini...nista ne pomaze...bolest odlucna u namjeri da me ne napusti. A ja da se borim s njom...
"Mili boze, kud sam zaso, bol me snasla u tudjini..."
Vec pomisljam da je moja bolest neizljeciva, da za mene vise nema nade, umrijet cu mlada (al ne znam bas da cu bit lijep les, ne dam ja da se neki nekrofili skupljaju oko mene a ne-ne), al onda se u meni rodi prkos i kazem ja "ne bu mene jedna bolestina samo tako svladala" i odlucna sam u namjeri boriti se s njom.
Ok, sada je ona pobijedila u trenutku dok pisem ovaj post. Svladala me svojim opakim mocima, izvukla iz mene moju drugu licnost.
Nego, da ja vise ne drzim svekoliko pucanstvo u neizvjesnosti, da vam kazem o kojoj se bolestini radi, mozda nije sve izgubljeno, mozda netko zna lijeka za nju...dakle, svladava me bolest zvana LJENIVTIS.
Molim svekoliko pucanstvo za pomoc savjetima.
Ne, Zeko, ne pomaze ni ona tvoja odi pit...to cu kad polozim ovaj ispit, ali hvala na savjetu, provest ce se u djelo.
A kad polozim zadnji ispit...napit cemo se svi skupa!

auf...jebemliti studentski zivot. Sljedeci koji mi kaze da je to najljepse doba zivota, dobit ce po pi...jelte, kuzimo se. Studentski zivot saks! Eto, jos se i rimuje faks saks. Eto! Moja nova umotvorina. Patentiram to. Kad vec ne mogu nista pametno. Daklem, da se ja vratim na zapocetu temu.
Da, mrzim ucenje i mucenje i sve sto ima veze s ta dva glagola (jesu li glagoli uopce, vise ni to ne znam??) zadnjih dana me nesto dobrano da prostite na izrazu izjebala hrvatska knjizevnost. Ma tko rece, majku li mu, da trebamo citati Senou, Mazuranica, Markovica i ostale zgubidane (pokoj im dusi)...i jos sto je najperverznije od svega...to da bi ja u tome trebala UZIVATI! Uzivati! Ma molim te lijepo tko jos uziva citajuci pricu o nekakvoj zeni koja se, da prostite, pojebala s nekim tipom pa su imali dijete koje su onda oboje napustili, pa se onda ona vratila pa se opet pojebala i to sa vlastitim sinom! Ma molim te lijepo, dosta mi je toga.
Get a life!
Daklem, iz prilozenog se vidi da sam lljuta, frustrirana i jakoJAKO nervozna, pa necu vise ispoljavati to ovdje, nego odoh dalje (m)uciti (se). Mojim mukama jos nije kraj, ceka me jos usmeni dio ispita. A to bi trebalo biti lakse od pismenog, zar ne??