Uffff...a bas me nesto nece zadnje vrijeme...ne ide, pa ne ide...onaj gore reko "stani, vracaj se nazad" i sad sve ide nizbrdo. I ja skupa sa svima. Murphy na djelu.
Najprije me Zeko izmuci sa svojim mozaikom, pa svecano vrisnem ispit,
a sad me jos ceka hrpa seminara i farbanje sobe u narednih tjedan dana...
Da, vrisnuh glupi ispit, sto i nije tragedija da ja to nisam znala. Ali kad ja to znam. I znam da znam. I dodjem na glupi ispit, nakon tjedan dana nespavanja, nedisanja i ne-svega i ja dozivim blokadu. Blokiram!
Smrznem se ko Windowsi! I ne znam.
Poetika Ilirizma...je*ala me poetika Ilirizma i Vraz i Preradovic i ostala gamad koju znam.
Nije mi se to dogodilo od prve godine faxa da imam takvu tremu pred ispit...
I sad ajmo ispocetka...opet cu visit na lusteru, na krevetu, ispod kreveta i oko kreveta dok budem strebuckala. 
Dakle, Zeko, kao sto rekoh, drzim te odgovornim za moj pad na ispitu.
Odmah mi nekako lakse kad nadjem krivca. 
Sad sam umorna, smozdena, komaticna i zguzvana od svega i idem coriti i ne budim se do podne...sutra u podne. A onaj koji me pokusa ranije probuditi, nece dobro zavrsiti. 
A sutra se idem napiti.
Jako.
Od tuge, od srece, od muke, nije bitno...drustvo dobrodoslo...
Kad vec kotrljam nizbrdo, bar da kotrljam sa stilom.
Post je objavljen 21.09.2006. u 21:57 sati.