|
Nevjerojatno je to kako neki ljudi imaju neopisivu potrebu zabadati nos u tuđe živote. I još k tome tvrditi da oni imaju društveni život na kojem bi im pozavidjela i sama Paris Hilton.
Naprosto je nevjerojatno kako ti isti ljudi pljuju poi tuđim životima, a istovremeno i sami rade ono po čemu pljuju kod drugih ljudi. Takvima čovjek nema što reći.
Jer osobi koja kaže da 80% svoje energije ulaže u posao i da mu ne ostaje mnogo za emocije, mogu reći samo da ju iskreno žalim. Takva osoba nikada neće pronaći zadovoljstvo u malim stvarima, poput lijepog, sunčanog jutra ili kavice u ugodnom drustvu. Žao mi je što takva osoba nikada zapravo neće spoznati koliko je život ustvari lijep, samo ga treba znati živjeti. I veseliti se malim stvarima u životu. Nije sve samo u poslu ili samo u novcu...možeš imati cijelo bogatstvo, ali, ako se ne znaš veseliti nekim malim stvarima, zapravo si vrlo siromašan. Siromašan duhom. A duh je taj koji nas pokreće i koji nas drži da ustrajemo kada nam je najteže.
U životu je najbitnije živjeti...živjeti taj svoj život punim plućima i u njemu uživati, veseliti se svakoj sitnici u životu...a ne živjeti taj isti život samo da ga se živi...jer smo tu, pa ajmo ga sad odživjeti.
Dakle, zaključak na kraju: za one koji se toliko brinu za tuđi život i koji se toliko trude živjeti tuđe živote, poruka je samo jedna: ljudi, to samo ukazuje na nedostatak vašega vlastitoga života.
Toliko od mene za sada. Pozdrav svima!
|
