|
Ne znam ustvari ni sama kako da pocnem post...
Zivot mi se okrenuo naglavacke. I shvatila sam da sam bila prilicno naivna mislivsi da, sto sam ja bolja, bolje ce mi se i vratiti. Ocito, bila sam u krivu. Da mi je netko prije samo 4 dana rekao da ce me necija laz toliko povrijediti i zaboljeti, ne bih vjerovala. Za neke ljude sam bila spremna ruku u vatru staviti da im je stalo do mene, da mi zele samo najbolje i da me ne zele povrijediti. Ocito sam i tu bila u krivu. Sve mogu oprostiti, preko svega u zivotu mogu preci, ali ono sto me najvise boli je laz. Ne mogu podnijeti kada mi osoba do koje mi je stalo laze. E, to mi najteze pada.
Ali, laz pokrece ovaj nas svijet. Nazalost. Cijeli svijet zivi u lazi. Jer je lakse zavaravati i sebe i sve oko sebe nego reci istinu. I to ne shvacam. Kao, lazu ti da te zastite, da te ne povrijede. Ljudi moji, svaka laz kad-tad izadje na vidjelo...a onda boli jos vise...puno vise nego istina.
No, nije ni to ono najgore.
Najgore od svega je kad izgubis povjerenje u ljude kojima si vjerovao. A ti ljudi ce se morati dobro potruditi da opet steknu povjerenje. Ali nikada onako kao prije. Rana zacijeli, ali oziljak ostaje. Oziljak ne blijedi tako lako...
Samo sto rijetki ljudi znaju da mene to nece pokolebati. Ali jednoga dana ce shvatiti kako sam se ja osjecala u odredjenom trenutku svoga zivota.
Vjerujem da mnogima ovo sto pisem i nema bas nekog smisla, mozda izgleda nekako nabacano, ali nazovimo ga mojim "ispusnim ventilom". Neke kockice u glavi su nasle svoje mjesto u mozaiku. I sad krecem dalje...jos jaca i snaznija nego prije. Ne kaze se uzalud "ono sto te ne ubije, moze te samo ojacati."
Osim toga, jedna divna zena, kojoj sam neizmjerno zahvalna za sve, jucer mi je dala najbolji savjet u zivotu: "Digni glavu i odi dalje. Ovo te moze samo ojacati." I zato sam obrisala suze, digla glavu i krenula ponosno u svijet. Dosta je bilo tuge, ovo iskustvo me necemu naucilo.
DabRicA ponovno upoznaje svijet, ali ovoga puta iz jedne sasvim druge perspektive.
Do sljedeceg optimisticnog posta, velika pusa! 
I na kraju, posebno zahvaljujem onoj jednoj osobi koja je bila tu uz mene kad mi je bilo najteze, osobi koja mi je neizmjerno pomogla samim time sto me saslusala...to necu nikada zaboraviti...a ta osoba ce se prepoznati.
|
