DabRicA: zgode i nezgode jedne dabrice

..Alkohol ubija. Znamo, o znamo
znamo da alkohol skodi.
No, rakije, rakije, rakije amo
jer utjehe nema u vodi..."

Danas sam sretna.
Ne znam zasto.
Danas volim ljude.
Ne znam zasto.
Mozda sam se naspavala.
Mozda sam lijepo sanjala.
Mozda je zbog lijepog vremena.
Ne znam.
Svijet mi izgleda ljepsi.
Veseliji.
Sve je vedro, suncano.
Volim takve dane.
Volim kad sve izgleda lijepo.
Volim kad sam sretna.
Volim kad sam zaljubljena.
A danas sam sve to.
I sretna i zaljubljena.

Ja još uvijek vjerujem da su ljudi dobri.
Još uvijek vjerujem u iskrenost,
U ljubav i prijateljstvo.
Još uvijek vjerujem da postoji dobro.
Još uvijek vjerujem da nisu svi
Dvolični i materijalisti.
Još uvijek vjerujem u neku višu sferu života.
Vjerujem da nam se sve u životu vraća.
Želim biti fer prema ljudima.
Želim da me se voli i prihvaća
Zbog onoga što ja jesam,
A ne zbog onoga što
Drugi žele da postanem.
Želim uvijek ostati svoja.
Želim ostati dijete.
Jer djeca najiskrenije vole.
Još uvijek vjerujem u iskreno prijateljstvo…
Bez laži i smicalica…
Još uvijek vjerujem
Da dobro pobjeđuje zlo
I da će svijet jednoga dana
Postati ljepšim mjestom za život…
Zašto to izgleda nemoguće?
Je li problem u meni?
Borim li se ja s vjetrenjačama?!

Opet sam ja nad*kana na subotnje jutro...ustvari ne toliko na samo jutro koliko na ljude koji me uspiju nazivcirat dok jos ni oci nisam otvorila.
Kasno sam legla. Umorna. I kontam: subota, naspavat cu se, ne budim se prije 11. I sve je krenulo meni u prilog, starci su odbauljali negdje ranim jutrom, sestra i ja spavamo i sve pet.
A onda je krenulo. Negdje tamo oko 8, mozda koju minuticu prije. Pilanje. Ko da pilanu imam ispod kuce, hebala ga pilana i piljenje u 8 ujutro. Lik pili drva. U subotu. Ujutro. U 8 ujutro, stovise!
Ali rekoh sebi, ignorirat cu ga. Zatvorih prozor i krenem da cu zaspat. I taman sto sam zaspala, evo nekog na parlafon. I zvoni. Ja ignoriram. Sad pozvoni malo duze. ja opet ignoriram (skidajuci mi sve svece s neba rano ujutro, ofkors, ali mislim si, odustat ce, vidit ce da nema nikoga). Sad vec zivcano zvoni. E sad sam i ja vec luda. Al necu se dic. Necu iz principa. Nek zvoni, majku mu, ja se ne ustajem!
Ajde, on odustao, a i ovaj s pilanom malo utihnuo pa sam mislila da cu napokon odahnut i nastavit spavat. Ali NE! Imaju oni druge planove za mene. Krenuo ovaj dalje pilat, samo se premjestio malo blize mom prozoru izgleda.
I onda sam se sva iznervirana oko 9 i koju minutu izvukla iz kreveta. I sjela pred tv. I zujala u prazno. Gledala neke debilne sapunice jer tko normalan ustaje subotu ujutro u 9 pa da ima nesto pametno na tv-u?!
I jos par minuta je ovaj pilio da bi u 9 i 25 prestao. Usutio. I nije vise pilio. Pilali mu po mozgu tako!!! Sta nije mogao to krenut oko 9 i pol, jos bi mu i oprostila. Ali ne, mora on u 8 ujutro. Zasto bi ljudi spavali, ma dajte, pa tko je vidio spavat u to doba?! Kokice se probudile, znaci da treba radit.
Luda sam bila! Imala sam u glavi cijeli plan mucenja. :-) Svasta bi mu bila napravila. :-) Mislila sam popodne malo odspavat, lose mi je bilo i vratila sam se u krevet oko podne. Ali neces. Nema spavanja. Taman da cu zaspat, evo mi dragog. Njemu sam oprostila uznemiravanje. Tim vise sto sam dobila kompliment da izgledam ko mali dikobraz. :-D
I poslije sam ipak otisla van na kavicu. I bilo je zakon. Dobro sam se nasmijala, bila je dobra muzika, konobari su bili dobre volje i bilo je zakon.
Ali jos nisam onome s pilanom oprostila! :-)

Nije fer! Nije fer! Ja hocu van! Napokon sam odmorna i dobre volje i ide mi se van, a nitko nece! :-( A meni crv u meni proradio i ne da mi se bit doma...
Jest da vani puse bura i da pingvini zicaju topli caj koliko je hladno, ali meni to nista nije bitno jer ja hocu van! I koga god nazovem, nikome se ne ide van. Bas nije fer! Gadovi jedni! I ko za inat ni na netu nema nikoga...svi su vani osim mene... :-(
Kupila sam si knjigu. Memoari ruze. Toliko sam htjela tu knjigu i sad je napokon imam. Pa onda je citaj, ovco! mislite si vi sigurno. Mislila sam i ja to, al ne ide. Onaj moj gore spomenuti crv mi ne da mira i ne mogu sjedit na miru doma. Najbolje da se ja sredim i izadjem van sama, pa si i nadjem nekakvu ekipu. To uopce nije losa ideja... al nekako mi i nije fora ic samoj van... mislim, nije da ja ne bi nasla drustvo, dovoljno sam ja lajava da bi se uklopila negdje, ali ono... nije to to... htjela sam s frendicom ic malo tulumarit. Njoj se ne da. Tu nema nikoga... za poludit!
Ali snaci cu se ja vec nekako, naci cu vec nesto za radit... pa makar zujala ko pcelica po netu... :-)
Grrrrrrr....
Mislim (dakle, zena sam) da mi je ovo nanjonjastiji post ever, rekla bi Bestijica... ali sta cu... oprostit cete mi, ipak sam ja zena s malo zescim PMS-om u ovom trenutku... al svejedno hocu van!!!
I porucujem svijetu da nije fer! Tako da znate! Vi, vi ljencine jedne! Da. Tako. Eto. Idem ja. Nekamo. Ne znam. Trazit nekakvu zrtvu za van il nesto slicno.

Ajde bok! :-)

Gore navedenu izjavu moja sefica uporno ponavlja. :-) Svakodnevno. :-) Danas je curama u sobi rekla (a tu i sebe ubrajam) "Cure, nemojte se nikad zenit, ne znate kega cete si svraba navuc na vrat. Bolje van je bit same nego se zenit!" :-) I tu je krenulo pljuvanje po muskarcima. Nije da mi imamo ista protiv muskaraca. B(l)oze sacuvaj! Samo nam nisu omiljene osobe ranim jutrom, tamo oko 7 i pol. :-) Mojoj sefici pogotovo. :-)
Zena je genijalna! Mi smo se iscudjavale zasto nam svi kazu nemojte se zenit, ali svi su u braku. Mislim, cemu to, ako vam nije ok, ako se stalno svadjate, pa sta radite skupa?! I onda je ona nama objasnila neke stvari. Dakle, dok smo mi u vezi, dok se nalazimo, pa odemo kod decka, pa dodju oni k nama, pa spoj simo, pa spoj tamo, sve je to super. Ali kad se ozenimo, sve maske padaju. Kaze ona nama: on ocekuje skuhan rucak kad dodje s posla, na koji vise puta zavrne nosom pa ga i ne pojede, pa mu ga nakon nekoliko dana i ne skugas, i on digne nos! Zasto rucak nije skuhan kad je on dosao gladan i umoran s posla?! Mislim, strasno! :-)
Onda mu skuhas taj rucak, pa pocistis kucu, pa sve sredis i onda umorna ko pas legnes u krevet i jedva cekas da zaspes, a on bi se onda sexao. :-) (Ovo nisam ja rekla, to kaze moja sefica, a ona valjda zna.) Mi smo naravno, popadale po podu od smijeha. :-)
"Sta god bilo, koliko god oni bili umorni, njima je uvijek do seksa." :-) Mislim, zna zena sta prica. :-)
Nije da smo je mi ozbiljno shvatile, ali dobro je to cut. :-)
Uglavnom, dan mi je zapoceo genijalno, raspravom o seksu, ljubavnicama, punicama, vibratorima i cemu sve ne... prepricavale su se razne dogodovstine, tako da smo se prvih sat vremena smijale ko da smo se ludih gljiva najele. Sreca nasa da nije nikoga bilo oko nas jer me cisto strah sto bi pomislili. :-)
Poslije smo trac party nastavile uz kavicu i marendu i bilo nam je ludilo! Ta zena je zakon, treba joj dic spomenik! :-)
Nema te osobe koja moze provest u onoj sobi neko vrijeme s nama i ostat normalna... ne postoji... :-)

I sad sam se uhvatila citat Malog princa...
Svaki put me ta knjiga ponovno odusevi... vjerujem da nisam jedina.

I sad sam jos nesto jako pametno htjela napisat, al sam se izgubila u vlastitim mislima, pa cu zavrsit post uz nekoliko citata iz knjige...

E sad bi ja trebala zapocet s frazom "jebemliti shopping u subotu ujutro!" :-) Buduci da sam zensko, a samim time sam programirana na obozavanje shoppinga u subotu ujutro (sto je, priznajem, jedan od mojih omiljenih sportova...ili je barem bio do jutros). Ali, pocnimo iz pocetka.
Dakle, dan je zapoceo savrseno. Probudih se zorom oko 11, a vani dan pravi proljetni. Sunce przi, nigdje nijednog oblacka, ma divota. I onda mama objavi sestri i meni da treba u market "po neke sitnice" (citaj - popis kakvog se ni Hitler ne bi posramio). I to je bilo ok. Pao je dogovor da idemo popit kavicu i onda obavit to sto gospodja roditeljica od nas trazi.
I dosle mi na terasu kafica (do koje smo se probijale malo poduze, uzmemo li u obzir cinjenicu da se cijeli grad sjatio u taj isti market i na tu istu terasu), ali ni to nas nije zabrinjavalo. Fino smo pijuckale svoju ranojutarnju kavicu (u podne) i zvjerkale okolo dok je sunce przilo ko da je 8. mjesec, a ne polovica 3. Cak se nismo stigle ni posvadit (kako to obicno ide ako smo zajedno duze od pola sata). Sve je islo u nasu korist.
I usle smo fino u market, potrpale u kolica sve sto se potrpati dalo s maminog popisa (a buduci da smo imale njenu karticu u rukama, naslo se tu i ponesto stvari mimo popisa, ali sve nam to treba) i uputile se na odjel mesa po janjetinu i mljeveno meso (ali s detaljnim maminim uputama, jer, sto se naseg poznavanja mesa tice, mogle smo doc sa svinjetinom uvjerene da nosimo janjetinu...ajde, perad raspoznajemo donekle). I tamo su radili neki mladjahni djecarac i jedan simpaticni barbic pa smo dobile ono sto je mama trazila, ali nema janjetine.
Sta sad?
Nista. U drugi market preko ceste. Nema ni tamo. Ok, ajmo u treci (ujedno i prvi u kojem smo bile, ali samo smo kavicu popile). Usput smo zastale da se cvijecu nadivimo u cvjecarnici, ali smo brzo odustale sjetivsi se maminog "nemojte mi se cudit na njih, ofendit ce se!" :-) Nema ni tamo. Nigdje janjetine. Bar ne onakve kakvu je mama narucila.
Jebemliti janjetinu. A svugdje guzva. Ko da je cijeli grad u shoppingu. Onda smo obeshrabreno krenule doma.
I tu sam postala nervozna. Jako nervozna. Jerbo je u autu bilo +50, a na cesti guzvetina i svi se vuku doslovce 20 na sat, sto najiskrenije mrzim. Mrzim sporu voznju. Bar onu ekstremno sporu. Ok, ne volim ni brzu, ali zar je zaista potrebno vozit 20 na sat tamo gdje je ogranicenje 50? I sjest na trubu ako nisi krenuo 0.003 sekunde nakon sto se onom prvom na semaforu zeleno upalilo (a usput budi receno, osoba koja trubi je negdje 286. po redu). Luda!
Dosle smo mi i doma nekako. A onda je trebalo izbacit sve vrecice iz auta (a bilo ih je) i nac parking. Toga ni za lijek oko zgrade. Svi odlucise u 2 i pol popodne bit doma. Na proljece. Pa dajte, ljudi, sta vam je???
Ajde, nasla ja na kraju taj parking, uparkirala se i otisla doma. I doma stigla doslovce utrpat rucak u sebe i ic radit. I evo me sad tu.
Zujim. I nema posla.
A vani pravi proljetni dan.
Ja shoppingiram umjesto da uzivam negdje u prirodi beruci ljubicice.
Dakle, da rezimiram: jebemliti shopping u subotu ujutro! :-)
Zivjeli! :-)

Dakle, cure, zene, djevojke, curice, djevojcice i ostale, sretan vam Dan zena! :-)
Nadam se da su vas iznenadili kakvom prigodnom sitnicom (kao mene kolacima) :-) i da ste se lijepo provele (ja barem jesam).
Dijelili su na Korzu nekakve ruze, karanfile, jaglace i ine cvjetove, ali ja, koliko god se trudila, a trudila sam se, vjerujte mi, nisam otkrila gdje se to sve dijeli. :-) Mislim, kad vec svi secu okolo s ruzama, zasto ne bi i ja? Ali nista...valjda ne spadam u kategoriju zena. :-D
Moram s vama podijeliti neke smsove koje sam primila danas.