E sad bi ja trebala zapocet s frazom "jebemliti shopping u subotu ujutro!" :-) Buduci da sam zensko, a samim time sam programirana na obozavanje shoppinga u subotu ujutro (sto je, priznajem, jedan od mojih omiljenih sportova...ili je barem bio do jutros). Ali, pocnimo iz pocetka.
Dakle, dan je zapoceo savrseno. Probudih se zorom oko 11, a vani dan pravi proljetni. Sunce przi, nigdje nijednog oblacka, ma divota. I onda mama objavi sestri i meni da treba u market "po neke sitnice" (citaj - popis kakvog se ni Hitler ne bi posramio). I to je bilo ok. Pao je dogovor da idemo popit kavicu i onda obavit to sto gospodja roditeljica od nas trazi.
I dosle mi na terasu kafica (do koje smo se probijale malo poduze, uzmemo li u obzir cinjenicu da se cijeli grad sjatio u taj isti market i na tu istu terasu), ali ni to nas nije zabrinjavalo. Fino smo pijuckale svoju ranojutarnju kavicu (u podne) i zvjerkale okolo dok je sunce przilo ko da je 8. mjesec, a ne polovica 3. Cak se nismo stigle ni posvadit (kako to obicno ide ako smo zajedno duze od pola sata). Sve je islo u nasu korist.
I usle smo fino u market, potrpale u kolica sve sto se potrpati dalo s maminog popisa (a buduci da smo imale njenu karticu u rukama, naslo se tu i ponesto stvari mimo popisa, ali sve nam to treba) i uputile se na odjel mesa po janjetinu i mljeveno meso (ali s detaljnim maminim uputama, jer, sto se naseg poznavanja mesa tice, mogle smo doc sa svinjetinom uvjerene da nosimo janjetinu...ajde, perad raspoznajemo donekle). I tamo su radili neki mladjahni djecarac i jedan simpaticni barbic pa smo dobile ono sto je mama trazila, ali nema janjetine.
Sta sad?
Nista. U drugi market preko ceste. Nema ni tamo. Ok, ajmo u treci (ujedno i prvi u kojem smo bile, ali samo smo kavicu popile). Usput smo zastale da se cvijecu nadivimo u cvjecarnici, ali smo brzo odustale sjetivsi se maminog "nemojte mi se cudit na njih, ofendit ce se!" :-) Nema ni tamo. Nigdje janjetine. Bar ne onakve kakvu je mama narucila.
Jebemliti janjetinu. A svugdje guzva. Ko da je cijeli grad u shoppingu. Onda smo obeshrabreno krenule doma.
I tu sam postala nervozna. Jako nervozna. Jerbo je u autu bilo +50, a na cesti guzvetina i svi se vuku doslovce 20 na sat, sto najiskrenije mrzim. Mrzim sporu voznju. Bar onu ekstremno sporu. Ok, ne volim ni brzu, ali zar je zaista potrebno vozit 20 na sat tamo gdje je ogranicenje 50? I sjest na trubu ako nisi krenuo 0.003 sekunde nakon sto se onom prvom na semaforu zeleno upalilo (a usput budi receno, osoba koja trubi je negdje 286. po redu). Luda!
Dosle smo mi i doma nekako. A onda je trebalo izbacit sve vrecice iz auta (a bilo ih je) i nac parking. Toga ni za lijek oko zgrade. Svi odlucise u 2 i pol popodne bit doma. Na proljece. Pa dajte, ljudi, sta vam je???
Ajde, nasla ja na kraju taj parking, uparkirala se i otisla doma. I doma stigla doslovce utrpat rucak u sebe i ic radit. I evo me sad tu.
Zujim. I nema posla.
A vani pravi proljetni dan.
Ja shoppingiram umjesto da uzivam negdje u prirodi beruci ljubicice.
Dakle, da rezimiram: jebemliti shopping u subotu ujutro! :-)
Zivjeli! :-)
Post je objavljen 11.03.2006. u 20:07 sati.