Moje virtualno ogledalo

"Post" i "pred" odblogavanje

Statistika bloga me obavijestila da sam zadnji post napisala prije 6 dana, a kako je to bilo još lani, vrijeme je da nešto poduzmem. Barem riječ dvije da vam napišem u ovom ključnom post i pred izbornom vremenu. I najbolje da ne okolišam i istaknem svoje stavove jedan za drugim kako biste lakše shvatili kako se osjećam.

Smatram da bi dijaspori pod hitno trebalo ukinuti pravo glasa jer ljudi koji ne žive ovdje ne bi trebali odlučivati o mojoj sudbini koja tu živim. Nemojte me shvatiti krivo, nemam uistinu ništa protiv naših iseljenika, ali mislim da nemaju pravu sliku o tome kako mi ovdje živimo. I sama imam puno rođaka u Australiji, Kanadi i Njemačkoj, pa to tvrdim iz prve ruke. Svaka čast izuzecima, znam da vas ima, (moje drage cure s foruma, vi niste u toj kategoriji, smatram da ste ipak puno informiranije) - ali nažalost većina uvijek pobjeđuje, nije li tako? A manjina trpi.

Isto tako, ljudi koji nisu izašli na izbore, a nemaju za to neki uistinu opravdan razlog - neodgovorni su i nemarni a njihove pritužbe kako nam nije dobro, kako teško živimo i slično, smatram u najmanju ruku nepristojnima. Očito su ipak zadovoljni kad ne žele sami ništa poduzeti.
Toliko o izborima i od mene o njima.

Počela je dakle nova godina, novo odbrojavanje na kalendaru, mjesec po mjesec i dan po dan. Obećala sam si da neću dopustiti da me obuzme postblagdanska praznina, ali nisam računala da se poklapa s PMS-om tako da se neizbježno moram malo osjećati prazno, mada što sam starija, više volim mirnoću siječnja nego strku prosinca.

Prošvrljala sam jučer zagrebačkim dućanima i prizor je uistinu divan - cijene padaju a gužvi nema jer su se svi jako istrošili u prosincu. Ali ne i ja. Tako da je postblagdanski šoping ipak popunio prazninu. Još ću danas skoknuti i po onaj smeđi kaputić u NAF NAF ako ga netko već nije skužio u međuvremenu. Ipak, ima još šanse da vas tu i tamo zaskoči koja inventura, mada je većina nemilosrdnih poslodavaca svoje djelatnike prisilila da inventuru naprave još u nedjelju.

Unatoč nekim jako lošim vijestima koje su me zaskočile u prvim danima nove godine, veselim se danima na kalendaru koji će se smanjivati do neke druge Nove godine i novog odbrojavanja. Osjećam bogatstvo nekih novih prijateljstava i nade koja u meni raste iz dana u dan. Lako se ja nosim sa svojim PMS-om, ali s tuđim nikako. U tome je kvaka, zapravo.

04.01.2005. u 07:33 | 21 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Moje virtualno ogledalo

"Post" i "pred" odblogavanje

Dragi linkovi:

Ogledalce