Lifehouse - You re all i want

Find Me Here
Speak To Me
I want to feel you
I need to hear you
You are the light
That's leading me
To the place where I find peace again.

You are the strength, that keeps me walking.
You are the hope, that keeps me trusting.
You are the light to my soul.
You are my purpose...you're everything.

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

You calm the storms, and you give me rest.
You hold me in your hands, you won't let me fall.
You steal my heart, and you take my breath away.
Would you take me in? Take me deeper now?

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?
And how can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

Cause you're all I want, You're all I need
You're everything,everything
You're all I want your all I need
You're everything, everything.
You're all I want you're all I need.
You're everything, everything
You're all I want you're all I need,
you're everything, everything.
And How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?
How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

Would you tell me how could it be any better than this?



Evo za čudo pišem novi post a prošlo je tek nekih tjedan dana od zadnjeg. Što da vam kažem!? Ova vručina ubija raspoloženje. Jedva čekam praksu da dođe malo neke promjene u ovu monotoniju. Iako čudno zvuči tako je. Škola je prestala što sam jedva čekao, a sad kad se zbilo ne znam što bih radio. Ma ima stvari koje bih radio no to nije moguće iz mnogih razloga. Stvarno ne znam što bih više sa sobom. Odjeljen sam od civilizacije posljednjih dana. Iz dvorišta nisam izašao na više od 5 min već nekoliko dana. Kao da sam u zatvoru al svojom voljom. Ubit će me ova dosada no toliko mi je dosadno tako da mi se ništa ni neda poduzeti da se nešto promijeni. Ostajem dugo budan jer je prije nemoguće zaspati, budim se dosta rano i tako ležim u krevetu i kradem Bogu sate i minute koje pakleno sporo prolaze. Bit će vrijeme da se malo zbudim i počmem se nečime zanimati i baviti.
Kao što sam spomenuo negdje u prošlom postu prekinuo sam s curom. Nije mi baš jasno kako sam se mogao na nju istresti jer zbilja rijetko tako što radim osobama koje volim poput nje. Žao mi je što se to dogodilo i što sam prekinuo no povratka više nema. Treba snositi posljedice svojih postupaka. Drago mi je što ćemo se vratiti na prijateljstvo koje smo imali prije veze. Za razliku od prošle ove godine me ne pogađa toliko to što se vračamo na prijateljstvo. Ne znam točno zašto no mislim da je zato što mi sve to još nije došlo do mozga i što to još nisam procesuiro. No i samo njezino prijateljstvo mi je stvarno velika stvar. Jučer sam gledao sanju u kojoj su pričali o prijateljstvu nakon veze. Je li moguće ili je to samo “maštarija”. Večina gosti je uvjerena da to nije moguće. Ja tvrdim da je i nadam se da ću tako tvrditi i dalje. Ali zabrinjava me što će biti sa sadašnjim prijateljstvima kada se jednog dana naši putevi razdvoje.? Što će biti kada nađemo životne partnere? Hoćemo li i dalje biti prijatelji? Hoćemo li moći biti prijatelji!? Ne mogu si zamisliti kako bi mi bilo da sada prekinem konetakte sa nekom naj frendicom. No bit će sve ok. Prijateljstvo koje imam s Kajom stvarno mi je jako važno i ne želim da ga išta ugrozi. Ono što sam ti sinoć poslao u poruci zbilja mislim iako nisam baš mislio da to kažeš svojima. To sam više vak rekao no sada i oni znaju koliko si mi draga. Jel to dobro? Nadam se da je...
Čudan završetak posta no zbilja sam se iscrpio pišuć ovo i ne znam kaj da više pišem...
Do idućeg puta...
c ya people...

Another night
I closing in
And I remember
All our feelings within
I did you wrong
And hurt you so
I hurt you so
(Baby don't go)
Baby don't leave me
Please don't leave me this way
(Baby don't go)
Please don't leave me this way

I've fallen down
from high above
And now I'm drowning
In the sea of love
I want you back
Here by my side
Can you forgive me
Everytime when the night comes
I'm waiting
I'm waiting
everytime when the night comes
I'm waiting
for you

Godinu dana točnije 8.6.'05 otvorio sam ovaj blog. Sada se više i ne sjećam kako se to točno zbilo al znam da je tu veliku ulogu imala moja najbolja frendica. Blog sam toliko puta namjeravao zatvarati no svaki put bi se nešto dogodilo što bi me navelo da napišem post i tako odustao od namjere. Moja zadnja odluka što se tiče bloga je da ću pisati kad i kako mi se da al ga neću brisati.
Protekla godina dana...
Proteklo je već godinu dana. Ne mogu vjerovati. Prije godinu dana kada sam bio u komi vrijeme mi je tako sporo prolazilo, a sada kada pogledam vidim da vrijeme ipak leti bez stajanja. Tada mi se godina dana činila kao cijela vječnost. Budio sam se loše volje jer sam znao da je još jedan dan, 24 sata, 1440 minuta pred mnom i da moram smisliti kako da ih provedem, a stvarno nisam znao ni kako ni gdje. Po cijele dane samo sam ležao u krevetu i spavao ako sam mogao, slušao glazbu i razmišljao. Šta mi ljubav napravla... khm... Nije bila riječ samo o ljubavi prema nekoj curi nego prema mojoj najboljoj prijateljici. Nisam siguran što me više pogodilo prekid ili šansa da izgubim najbolju prijateljicu. Mučilo je to mene nekih dva – dva i pol mjeseca kada sam se počeo pomalo sređivati. I sredio sam se. Opet imam najbolju prijateljicu koja mi je među najvrijednijim osobama koje imam. S vremenom na vrijeme sjetim se pa i razmišljam o tim događajima ali sada su to samo lijepa sjećanja. Time mislim samo na onaj dobar dio, a na loši sam i zaboravio. Sada čak i vidim neki smisao u svemu tome. Još mi je draža kao prijateljica i još ju više poštujem. Mnogi me iz razreda još i sada zajebavaju, da baš zajebavaju jer to nije ništa drugoj jer sam im toliko puta objasnio i rekao da smo prijatelji ali oni su malo *** pa ne mogu to shvatiti, a ni neće, što se tiče nje ali ne zamjeram im jer su mnogi od njih plitki što se tiče toga. Ljutili se vi ili ne ali to je tako! Danas oboje imamo nove partnere i večinu svoje energije usmjeravamo prema njima. Ali opet dobro nam dođe prijetelj kojemu se možemo obratiti. Svoju novu ljubav upoznao sam još kada sam bio u komi i tako smo postali jako dobri prijatelji. Tada još nisam znao što će se s nama sve zbiti. Što da vam kažem o njoj. Fenomenalna je osoba i obožavam ju. Pošto smo jako dobri prijatelji dobro se i poznamo tako da nije bio problem vidjeti u njoj nešto više od same prijateljice. Znate kako je kada vam neka osoba priraste srcu, osvijetla pute i dovede vem ono svjetlo sa kraja tunela. Kad ne možete a da ju ne volite. Puno mi nedostaje jer se ne viđamo baš često ali kada ju vidim ništa drugo mi nije važno pa makar i svijet propadao. Valjda ću preživjeti to što mi toliko nedostaje. Budem ja još pisao o njoj.
Što se tiče ostalih događanja. Prošla je još jedna školska godina. Ok! Nije još ali još 4 dana kao da ni nema. Što je bilo bilo je. Završilo i treći razred. Još jedna godina i gotova srednja škola. Što, gdje, kako onda? Za mene još od zadnjih razreda osnovne postoji samo informatika, a od ove godine zanima me još i fizika. Do toga sam došao gledajući svog profesora fizike kako nama predaje i privlači me pomisao da se i ja neđem u toj poziciji. Budem pokušao na FER-u informatiku i fiziku na PMF-u. Vjerovtno se budem prijavio na još koji faks za informatiku jer je teško upasti. Nadam se da ću upisati to što želim. Ove godine slavim i 18 rođendan. Za nešto više od mjesec dana. Već ću imati 18, a niti izgledam niti se osjećam tako. Sada sam se sjetio da sam spominjao služenje vojske. U srijedu sam bio na novačenju. Dodjelili su mi elektronsko djelovanje. Kako mi je onaj lik što mi je to dodjelio rekao da je to vezano za računala i špijunažu preko računala sada razmišljam da ipak služim redovni vojni rok. No budem još vidio kakve će biti prilike kad budem išao služiti. Stvarno ne znam što da više pišem. To bi bilo to...
nadam se da će ovaj blog zaživjeti bar još ovoliko...
ljudi oprostite šta vam se ne javljam!!!
uživajte i navijate za neše vatrene...
do sljedećeg puta... c ya... kiss to all girls..!


Ovo gore je post kojeg sam napisao prošli petak. Nisam ga objavio iz razloga što su blogovi često bili down i zbog nekih promjena koje su se dogodile. Namjeravao sam ga izmjeniti ali ne budem. Sve je onako kako je samo što sam ja opet napravio koje sranje. Ovaj put sam ja bio zločesti dečko. Od prošlog četvrtka bio sam izrazito loše volje i veoma loše društvo. Svoju ljutnju sam skupljao i skupljao i na kraju se iskalio na osobi koja to najmanje zaslužuje. U nedjelju sam kako i obično prije spavanja nazvao svoju voljenu. Razgovarali smo no sve dalje to je više razgovor vodio nikamo. Na kraju je rezultirao time što sam ja prekinuo. Ne znam što mi je bilo no rekao sam i sad mi ža. Već iduće jutro kada sam se probudio pitao sam se što sam to učinio. Nisau mi jasni moji postupci. Volio bih da mogu to vratiti ali čini se da to neće biti moguće. Nadam se da ćeš mi oprostiti za moje ponašanje. Stvarno mi je žao. OPROSTI MI!!!
I'm bad boy...
c ya people...