četvrtak, 22.06.2006.

...nekim čudom evo novog posta...

Lifehouse - You re all i want

Find Me Here
Speak To Me
I want to feel you
I need to hear you
You are the light
That's leading me
To the place where I find peace again.

You are the strength, that keeps me walking.
You are the hope, that keeps me trusting.
You are the light to my soul.
You are my purpose...you're everything.

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

You calm the storms, and you give me rest.
You hold me in your hands, you won't let me fall.
You steal my heart, and you take my breath away.
Would you take me in? Take me deeper now?

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?
And how can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

Cause you're all I want, You're all I need
You're everything,everything
You're all I want your all I need
You're everything, everything.
You're all I want you're all I need.
You're everything, everything
You're all I want you're all I need,
you're everything, everything.

And How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?
How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

How can I stand here with you and not be moved by you?
Would you tell me how could it be any better than this?

Would you tell me how could it be any better than this?



Evo za čudo pišem novi post a prošlo je tek nekih tjedan dana od zadnjeg. Što da vam kažem!? Ova vručina ubija raspoloženje. Jedva čekam praksu da dođe malo neke promjene u ovu monotoniju. Iako čudno zvuči tako je. Škola je prestala što sam jedva čekao, a sad kad se zbilo ne znam što bih radio. Ma ima stvari koje bih radio naughty naughty no to nije moguće iz mnogih razloga. Stvarno ne znam što bih više sa sobom. Odjeljen sam od civilizacije posljednjih dana. Iz dvorišta nisam izašao na više od 5 min već nekoliko dana. Kao da sam u zatvoru al svojom voljom. Ubit će me ova dosada no toliko mi je dosadno tako da mi se ništa ni neda poduzeti da se nešto promijeni. Ostajem dugo budan jer je prije nemoguće zaspati, budim se dosta rano i tako ležim u krevetu i kradem Bogu sate i minute koje pakleno sporo prolaze. Bit će vrijeme da se malo zbudim i počmem se nečime zanimati i baviti.
Kao što sam spomenuo negdje u prošlom postu prekinuo sam s curom. Nije mi baš jasno kako sam se mogao na nju istresti jer zbilja rijetko tako što radim osobama koje volim poput nje. Žao mi je što se to dogodilo i što sam prekinuo no povratka više nema. Treba snositi posljedice svojih postupaka. Drago mi je što ćemo se vratiti na prijateljstvo koje smo imali prije veze. Za razliku od prošle ove godine me ne pogađa toliko to što se vračamo na prijateljstvo. Ne znam točno zašto no mislim da je zato što mi sve to još nije došlo do mozga i što to još nisam procesuiro. No i samo njezino prijateljstvo mi je stvarno velika stvar. Jučer sam gledao sanju u kojoj su pričali o prijateljstvu nakon veze. Je li moguće ili je to samo “maštarija”. Večina gosti je uvjerena da to nije moguće. Ja tvrdim da je i nadam se da ću tako tvrditi i dalje. Ali zabrinjava me što će biti sa sadašnjim prijateljstvima kada se jednog dana naši putevi razdvoje.? Što će biti kada nađemo životne partnere? Hoćemo li i dalje biti prijatelji? Hoćemo li moći biti prijatelji!? Ne mogu si zamisliti kako bi mi bilo da sada prekinem konetakte sa nekom naj frendicom. No bit će sve ok. Prijateljstvo koje imam s Kajom stvarno mi je jako važno i ne želim da ga išta ugrozi. Ono što sam ti sinoć poslao u poruci zbilja mislim iako nisam baš mislio da to kažeš svojima. To sam više vak rekao no sada i oni znaju koliko si mi draga. Jel to dobro? Nadam se da je...
Čudan završetak posta no zbilja sam se iscrpio pišuć ovo i ne znam kaj da više pišem...
Do idućeg puta...
c ya people...