nedjelja, 19.02.2006.

eh da...

Come Undone

Mine, immaculate dream, made breath and skin, I’ve been waiting for you,
Signed, with a home tattoo, happy birthday to you was created for you.
(can’t ever keep from falling apart.. at the seams)
(can’t I believe you’re taking my heart.. to pieces)
Ahh, it’ll take a little time, might take a little crime to come undone
Now we’ll try to stay blind, to the hope and fear outside,
Hey child, stay wilder than the wind
And blow me in to cry.
Who do you need?
Who do you love?
When you come undone.
(chorus)
Words, playing me deja vu, like a radio tune I swear I’ve heard before,
Chill, is it something real, or the magic I’m feeding off your fingers
(can’t ever keep from falling apart.. at the seams)
(can I believe you’re taking my heart.. to pieces)
Lost, in a snow filled sky, we’ll make it alright, to come undone,
Now we’ll try to stay blind, to the hope and fear outside,
Hey child, stay wilder than the wind -
And blow me in to cry.

by: duran duran


Evo da i ja napišem koji post. Nekako mi se uopće neda al bilo bi vrijeme da nešto objavim kako ne bih zaboravio kako se to radi.
Od prošlog tjedna izdvojio bih natjecanje u odbojci, tj. navijačice koje su plesale u svakoj stanci i odgovaranje jednog predmeta iz kojeg sam dobio 4 iako nisam niš ni pogledao do 5 min prije nego će me pitati. Mogu reći da sam jako sretan što se tiče takvih stvari jer je jedan tip prije mene dobio komad, a znanje nam je tu negdje.
Za velentinovo je bilo kao i ovih godina. Ništa novo sve po starom al ove godine bar nisam bio dežuran.
Novo je i to da su neki pojedinci otkrili adresu drugog bloga. Znam da je zabranjeno voće najslađa al valjda postoji razlog zašto tu adresu nisam razglasio na sva zvona. ok. Sad bar znam kome takve stvari ne smijem govoriti iako to nije prvi put da se to dogodilo.
U zadnje vrijeme raspoloženje mi se mijenja iz sata u sat. Najgore mije što ni sam ne znam točno kako bih opisao kako se osjećam. Živim svoj život al nekako taško mi je išta učiniti kao bih prekinuo svakodnevnu monotoniju. Opet sam željan nekih promjena samo se bojim što će se na kraju promijeniti. Kada bih mogao najradje bih okrenuo cijeli svoj život za 180° da vidim bil bilo kakvih razlika. Dolazi proljeće pa se nadam da će to malo promijeniti moju monotoniju.
Nadam se da vi uživate...
do idućeg puta...
17:27 | napiši što imaš za kazat!!! (2) | nečeš valjda??? | #

četvrtak, 09.02.2006.

sa danom zakašnjenja...

Karta

Izgubljeni čovječe,
nađi se u ljubavi.
Ne lutaj besciljno svijetom
u potrazi za smislom.

Zar ne znaš
da se on krije duboko u duši,
tamo gdje skrivaš
lica i imena svojih najbližih?

Oni su
tvoje izbavljenje i spas
potrebni ti u životu
obojenom naporom putovanja.


by: my older sister

započeo sam ovaj post pjesmom jedne od moji starijih sisterki jer su me htjele ucjenjivati time što nisam rekao roditeljima za komad iz hrvatskog. E pa razočarat ću vas time što vam to nije uspjelo jer je prije tjedan dana bio roditeljski pa sam sam rekao. Jesam li rekao da mi sisterke čitaju blog? Samo mi još fali da mi i starci počnu čitat. Kad sam rekao da sam dobio komad, a to je bilo nekoliko minuta prije nego li su krenuli na roditeljski mislio sam da sam pravo nagrabusio jer su bili ljuti kao puške. Kad su se vratili sa roditeljskog bilo je prigovora al ni u pola kako sam očekivao. A šta će... ipak sam im ja jedini sin. Nekad čak pomislim kako bi mi bilo bolje da imam strože roditelje al zašto mijenjati nešto što je već dobro...?!
U proteklih tjedan i koliko već dana kako nisam objavio novi post nije se ništa toliko značajno dogodilo. U prošli petak smo imali pet sati umjesto sedam (nismo imali zadnja dva sata jer je profesor išao poslovno u zg). Drugi sat smo imali tjelesni i tako mika i ja odemo u “teretanu” vidit što se može raditi. Došli smo tamo kad cure igraju badminton. Mi mal gledali al curama iz razreda brzo dosadilo pa smo mi preuzeli. Igrali smo protiv cura iz g razreda i kako bi igra bila zanimljivija dogovorimo se da kad jedna ekipa izgubi poen skine jedan dio odjeće. Nakon što je mika skinuo gornji dio trenirke cure su izgubile dovoljeno bodova da nam više nikad neb stale pred oči. Al oprostili smo im. Poslije došla dva sata matke i automatika... čista dosada. I na kraju utakmica naše škole protiv obrtničke. Naravno mi smo pobjedili al su se držali bolje od gime koju smo pobjedili 5:1. Nema nam ravnih...
Ovaj tjedan je postao već nekako dinamičniji. Profesori su počeli pitati, ugovaraju se kontrolni... sve se vraća na staro. Danas sam već odgovarao jedan predmet. Dobio sam 4 al nisam baš zadovoljan jer sam imao 5 na polugodištu i pitala me i neš iz prvog polugodišta, a ja nisam znao da će pitati al sve je na kraju ispalo dobro za mene jer me pitala ono čeg se sječam. Jučer sam trebao pisati ispravak jednog dijela gradiva iz matematike al još ni sam ne znam kako odgovorili su me genijalci iz razreda. Idući tjedan će biti gadan. U utorak pišemo matematiku, a za još dva predmeta nije sigurno kad pišemo.
To bi bilo to za ovaj put...

P.S. ljudi najte se srditi kaj vam ne stavljam komentare... nisam baš na netu u posljednje vrijeme...
18:26 | napiši što imaš za kazat!!! (8) | nečeš valjda??? | #