nedjelja, 19.02.2006.

eh da...

Come Undone

Mine, immaculate dream, made breath and skin, I’ve been waiting for you,
Signed, with a home tattoo, happy birthday to you was created for you.
(can’t ever keep from falling apart.. at the seams)
(can’t I believe you’re taking my heart.. to pieces)
Ahh, it’ll take a little time, might take a little crime to come undone
Now we’ll try to stay blind, to the hope and fear outside,
Hey child, stay wilder than the wind
And blow me in to cry.
Who do you need?
Who do you love?
When you come undone.
(chorus)
Words, playing me deja vu, like a radio tune I swear I’ve heard before,
Chill, is it something real, or the magic I’m feeding off your fingers
(can’t ever keep from falling apart.. at the seams)
(can I believe you’re taking my heart.. to pieces)
Lost, in a snow filled sky, we’ll make it alright, to come undone,
Now we’ll try to stay blind, to the hope and fear outside,
Hey child, stay wilder than the wind -
And blow me in to cry.

by: duran duran


Evo da i ja napišem koji post. Nekako mi se uopće neda al bilo bi vrijeme da nešto objavim kako ne bih zaboravio kako se to radi.
Od prošlog tjedna izdvojio bih natjecanje u odbojci, tj. navijačice koje su plesale u svakoj stanci i odgovaranje jednog predmeta iz kojeg sam dobio 4 iako nisam niš ni pogledao do 5 min prije nego će me pitati. Mogu reći da sam jako sretan što se tiče takvih stvari jer je jedan tip prije mene dobio komad, a znanje nam je tu negdje.
Za velentinovo je bilo kao i ovih godina. Ništa novo sve po starom al ove godine bar nisam bio dežuran.
Novo je i to da su neki pojedinci otkrili adresu drugog bloga. Znam da je zabranjeno voće najslađa al valjda postoji razlog zašto tu adresu nisam razglasio na sva zvona. ok. Sad bar znam kome takve stvari ne smijem govoriti iako to nije prvi put da se to dogodilo.
U zadnje vrijeme raspoloženje mi se mijenja iz sata u sat. Najgore mije što ni sam ne znam točno kako bih opisao kako se osjećam. Živim svoj život al nekako taško mi je išta učiniti kao bih prekinuo svakodnevnu monotoniju. Opet sam željan nekih promjena samo se bojim što će se na kraju promijeniti. Kada bih mogao najradje bih okrenuo cijeli svoj život za 180° da vidim bil bilo kakvih razlika. Dolazi proljeće pa se nadam da će to malo promijeniti moju monotoniju.
Nadam se da vi uživate...
do idućeg puta...
17:27 | napiši što imaš za kazat!!! (2) | nečeš valjda??? | #