ponedjeljak, 30.01.2006.

... došao i taj čas...

Evo da i ja napokon nakon dva tjedna napišem koji post al tko zna kad bi ga i napisao da se danas nije dogodilo nešto što još nikom iz razreda nije uspjelo u ove tri godine. Dobio sam komad iz hrvatskog i to iz odgovaranja... od razrednice... za poludit. Počeo sat i ona tam piše neke priložne oznake na ploči i kako ih odrediti u rečenici. Pošeo sam lijen i inače ništa ne pišem napisao sam samo kako se koja priložna oznaka zove što mi je i dovoljno samo kad bi tu bio kraj. I tako ona završila i koga će neg mene... ja mal pričo i ona me prozove da joj pokažem šta sam napisao i kad je vidjela... o pa ti niš ne pišeš, ti sve znaš... sad ćeš ti odgovarat za ocjenu... ajd dobro štać drugo. I da ona men dvije rečenice da odredim te priložne oznake, a ja niš. Istina nisam znao al kako bih mogao i znati kad još nisam ni zapamtio kak se sve zovu. Znam njih nekoliko osnovnih koje smo učili u osnovnoj, a ona tam dala njih desetak i prvi put čuo za tak šta i sad da odmah zapamtim kak se zovu. I tako ostale dvije rečenice ne riješene, a treća khm... šta da kažem. Trebao sam odrediti rečenične djelove subjekt i predikat al pošto mi se u glavi sve okrenulo nisam ju ni skužio šta trebam, a kad sam skužio već je bilo kasno. Koja bruka... inače sve ocjene kažem starcima al ovo mi je tak bed reć... hrvatski pa komad...
Prošli vikend mi je crko monitor i tako da sam sad primoran raditi na nekom iz srednjeg vijeka. Tako da se nemojte ljutit što sam odugovlačio s postom i kad dobim monitor stavim nekoliko slika moje raje. Tri tjedna sam bio bez mobitela što me izluđivalo i sad je definitivno da si moram kupit novi, a u međuvremenu koristiti kantu. U školi je bilo sasvim ok jer još nitko do danas nije dobio ni jednu ocjenu pa nije bilo napetosti koja uništava raspoloženje. U razredu kao i inače. Samo što je i ravnatelj već nešt puko pa hoće da još neke iz razreda izbaci iz razreda među kojima je i svima poznat Mika the fucker. Samo nam još to fali da jedan od “zabavljača” izbace iz škole.
Eto ne znam što više da pišem... do idućeg puta...