pošto mi pisanje čestitki nije jača strana želim vam ispunjenje vaših želja... nadam se da vam je to dovoljno... :-)... novi post slijedi... za one koje zanima...

Be like that

He spends his nights in California, watching
The stars on the big screen
Then he lies awake and he wonders, why
Can’t that be me
Cause in his life he is filled with all these good intentions
He’s left a lot of things he’d rather not
Mention right now
But just before he says goodnight, he looks
Up with a little smile at me and he says

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

Now and dreams we run

She spends her days up in the north park,
Watching the people as they pass
And all she wants is just a little piece of
This dream, is that too much to ask
With a safe home, and a warm bed, on a
quiet little street
All she wants is just that something to
Hold onto, that’s all she needs

Yeah!!

If I could be like that,
I would give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

I’m falling into this, in dreams
We run away

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do

If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I
do, what would I do

Falling in
I feel I am falling in, to this again

by: Three Doors Down


Dan je jednostavno rečeno, ne može se jednostavno reći. Nea takve riječi kojom bih mogao opisati ovaj dan. Vako duboko već dugo nisam bio.
Sve je počelo na prvom satu kada smo pisali matku. Ne mog vjerovat na kakvim glupostima sam napravio greške ... tipično za me. Drugi sat mi je krepo fotić ali hvala Bogu samo zbog baterija. Treći sat sam spušio komad iz fizike. Da ne dođe do zabune nisam niš odgovarao već sam samo rekao profesoru da mi piše komad jer neam pojma, a neam pojma jer je jedno đubre zaboravilo moju bilježnicu. Trebao sam odgovarati jer nisam pisao kontrolni u ponedjeljak jer nisam bio u školi ali opravdano. Vjerojatno bih uspio navuć labudana ali rekao sam si da neću to radit, bar iz fizike, a što se tiče onog đubretara što mi nije donio bilježnicu. Hmm... Stvarno neam rijeći. Ali ti neć zaboravit ono jučer. Poslao sam ti poruku prije 6h, a teb se nije dalo tražiti bilježnicu jer je jutro, a kako si se smijao tome. Kako ću se samo ja smijati kad budeš od mene neš tražio, a znam da hoćeš. Možemo biti dobri i bit ćemo ali ... ajd da se još nis onako jučer ponašao pa još nekak ali ne ti sve pretvoriš u zajebanciju. E pa komad iz fizike mi nije zjebancija. Da nastavim sa danom... četvrti sat TZK. Sve bi bilo još ok da nisam drmnuo ramenom o jednu šipku od neke sprave nakon što sam pokupio lopticu od badmintona. Još uvijek mi rame trne. Peti sat smo imali prof. Marinac. Pitala je pa sam i ja došao na red ali očekivano i tek na kraju sata tako da sutra nastavljam. Prof. stvarno nekad zna začuditi ocjenama. Šesti sat nismo imali rasku, a sedmi sat „amen“. Nakon odmora od 20 minuti opet nastava. Dva sata kod profesora kod kojeg bi trebali provest jedne vježbe sa nama. Teško vam je to opisati. Poslje toga sam se po prilično iznervirao jer smo imali snimanje nekih karakteristika tranzistora na računalu. Stvarno sam poludio. Tako je završila nastava za danas. Poslje nastave sam otišao do željezničkog. Bio tamo do nekih 5 i deset, a poslje otišao pred gimu gdje sam se trebao nać sa starim i starom koja je išla na roditeljski sisterki. Naravno gdje bi moj stari bi on. On je otišao i ja moro čekat do 6 da bi on došao. Ono izgovor je ... pa ja nisam znao niš za tebe, a ono trebao sam ići avionom kuć. Tako da mi je dan totalka...

Prijemni ispit za MUP Srbije

Prijemni ispit za policajce: Kandidati moraju znati citati ili pisati - oboje nije potrebno. Pomocna sredstva nisu dozvoljena. Rok za izradu testa - 8 sati. Svaki koji prepisuje dobija dodatnih pet bodova zbog izuzetne inicijative. Puno srece pri resavanju testa!

Pitanja:

1. Tko je pobedio u II svjetskom ratu, a tko je bio drugi?

2. Od cega je napravljen srebrni dolar?

3. Objasni Ajnstajnovu "teoriju relativiteta" ili napisi njeno ime.

4. Velikim slovima napisati: pas, macka, krumpir.

5. Kada pocinju novosti u 19:30?

6. Koliko je otprilike bilo bozijih zapovesti?

7. Postojalo je 6 kraljeva sa imenom George, zadnji se zvao George VI.
Kako se zvalo ostalih pet?

8. Napisati brojeve 1-10 unazad. Za svaki pogresno napisani broj odbija
se jedan bod.

9. Tko je izumio Otto motor?

10. Koji instrument je svirao Mujo harmonikaš?

11. Razumes li Njutnov zakon gravitacije Odgovoriti sa DA ili NE!)

12. Berlin je glavni grad koje drzave? (ne vise od jednog odgovora!)

13. Zaokruzi neodgovarajucu osobu u nizu: a. Martin Luther King b.
Papa c. Mahatma Gandhi d. Đek Trbosjek

14. Vasco Da Gama poduzeo je tri morska putovanja. Na jednom od njih je
umro. Na kojem po redu putovanju?

15. Kolumbovo jaje je: a. Jaje jedne vrste ptice b. Specialnp kuhano
jaje za dorucak c. Dio tijela slavnog moreplovca

nekoliko slikica sa iskona... slika vrijedi tisuću rijeći...


Živijo eurokrem!


Na after partiju...

Do you know:
What is like when you pass me by?
When I see you?
When I catch your sight,
I start burn from the inside,
And I'm sick of this life
Coz you're not mine...
And it looks like you'll never be...

and don't ask anything!!!

Have you ever watched kids
On a merry-go-round?
Or listened to the rain
Slapping on the ground?
Ever followed a butterfly's erratic flight?
Or gazed at the sun into the fading night?
You better slow down.
Don't dance so fast.
Time is short.
&g t;
The music won't last.
Do you run through each day
On the fly?
When you ask How are you?
Do you hear the reply?
When the day is done
Do you lie in your bed
With the next hundred chores
Running through your head?
You'd better slow down
Don't dance so fast.
Time is short.
The music won't last.
Ever told your child,
We'll do it tomorrow?
And in your haste,
Not see his sorrow?
Ever lost touch,
Let a good friendship die
Cause you never had time
To call and say,"Hi"
You'd better slow down.
Don't dance so fast.
Time is short.
The music won't last.
When you run so fast to get somewhere
You miss half the fun of getting there.
When you worry and hurry through your day,
It is like an unopened gift....
Thrown away.
Life is not a race.
Do take it slower
Hear the music
Before the song is over.

upravo sam ovu pjesmu malo prije pročitao u mailu... pjesmu je napisala djevojčica kojoj je ostalo još nekih 6 mjeseci života... zašto nam se prvo treba desit neka nesreća da počnemo drugačije gledati na život??? zašto čekati sutra ako to možemo još danas napraviti... početi se ponašati sukladno činjenici da nam je ovo jedini žvot i da neamo druge prilike... koliko toga nam se mora dogoditi da počnemo živjeti svaki trenutak??? zar nije lakše učiti iz tuđih "pogrešaka"??? zašto nam je priroda takva da sami sebi zagorčavamo život...??? "Sam sam sebi najveći neprijatelj" reče Robbie Williams... sorry što sam ti ukrao dio posta... u potpunosti se slažem s njegovom izjavom... koliko sam si samo puta zagorčao život samo što se tiče škole i neučenja za ispitivanja i kontrolne, a ovako da i ne govorim... lijenost i nepromišljenost u večini slučajeva moji su najveći neprijatelji... ali izgleda da ipak imam sreće iako sam to demantirao prije na ovom blogu... da neam sreće i ja bih rekao dosta dobro pamčenje u nekim situacijama ja bih imao ozbiljnijih problema u školi iako nije da ih i ovako neam ali to nije ništa posebno što se ne da ispraviti... pitanje za vas... živite li svaki trenutak??? ako ne kada ćete početi???
danas u školi je bilo totalno fucked up... prvi sat sam namjeravao učiti matematiku jer je rekao pitati ali učili smo novo jer je ispitivanje zavrčilo u rekordnom vremenu... drugi sat smo imali tzk ali mi je bilo mal dosadno ali sam rekao da više neć učiti na tzk-u pa da ne znam što se dogodi... 3.,4. sat smo imali matku... prvi (3.) sat smo ponavljali zadatke, a četvrti smo pisali... sreća... dobio sam grupu u kojoj su bili zadatci kakve smo riješavali sat prije... nadam se da će mi ovo biti prva petica iz matke do sada ako opet na gluposti nisam pogriješio... sat poslje toga smo imali automatiku... ništa posebno... radili novo gradivo... zadnja dva sata smo imali elektroničke sklopove i komponente... niš posebno... bilo dosadno... i još htio da ostanem do 13:20, a u 13:15 ide autobus, a drugi ide tek u 15h... e pa nisam toliki... još me neb pustio da nisam imao bonus...
pošto danas nisam bio nešto posebno raspoložen, a posebno na zadnja dva sata, dan je bio užasan... na predzadnjem satu su me dvoje dosadnjakovića ispitivali kao da sam počinio neki teški zločin, a oni su istražitelji... ok. zanimalo ih je što mi je iako mi nije jasno odakle je sad njima toliko stalo znati što je meni al dobro... mika na svom blogu si napisao biser koji ti je maja rekla... a što nisi napisao biser koji si ti napravio... tj. da si pokuša ono što ti je ona rekla... (bolesti... Bože pomozi...)... stalno ste me pitali što mi je i kad sam govorio da ne znam bio sam iskren iako ne potpuno jer sam bio i još sam ljut na neke ljude... kako možeš reći da svoje probleme ne iskaljujem na drugima...??? a koji si ti k.... radio u srijedu i četvrtak??? zato mi uopće nemoj pametovat... uopće neam pojama zašto ja ovo sad i pišem... ali ok... kad sam počeo napisat ću do kraja... hvala na komplimentima majo ali da me malo bolje poznaš znala bi da tvoji komplimenti ne stoje... a što ste toliko zapeli za to??? nije mi bilo do priče i šta sad... uostalom baš me briga...
to bi bilo sve za danas... tj. jučer...

'till next time... c ya people...