Be like that
He spends his nights in California, watching
The stars on the big screen
Then he lies awake and he wonders, why
Can’t that be me
Cause in his life he is filled with all these good intentions
He’s left a lot of things he’d rather not
Mention right now
But just before he says goodnight, he looks
Up with a little smile at me and he says
If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do
Now and dreams we run
She spends her days up in the north park,
Watching the people as they pass
And all she wants is just a little piece of
This dream, is that too much to ask
With a safe home, and a warm bed, on a
quiet little street
All she wants is just that something to
Hold onto, that’s all she needs
Yeah!!
If I could be like that,
I would give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do
I’m falling into this, in dreams
We run away
If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do
If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I do,
What would I do
If I could be like that, I would
Give anything
Just to live one day, in those shoes
If I could be like that, what would I
do, what would I do
Falling in
I feel I am falling in, to this again
by: Three Doors Down
Dan je jednostavno rečeno, ne može se jednostavno reći. Nea takve riječi kojom bih mogao opisati ovaj dan. Vako duboko već dugo nisam bio.
Sve je počelo na prvom satu kada smo pisali matku. Ne mog vjerovat na kakvim glupostima sam napravio greške ... tipično za me. Drugi sat mi je krepo fotić ali hvala Bogu samo zbog baterija. Treći sat sam spušio komad iz fizike. Da ne dođe do zabune nisam niš odgovarao već sam samo rekao profesoru da mi piše komad jer neam pojma, a neam pojma jer je jedno đubre zaboravilo moju bilježnicu. Trebao sam odgovarati jer nisam pisao kontrolni u ponedjeljak jer nisam bio u školi ali opravdano. Vjerojatno bih uspio navuć labudana ali rekao sam si da neću to radit, bar iz fizike, a što se tiče onog đubretara što mi nije donio bilježnicu. Hmm... Stvarno neam rijeći. Ali ti neć zaboravit ono jučer. Poslao sam ti poruku prije 6h, a teb se nije dalo tražiti bilježnicu jer je jutro, a kako si se smijao tome. Kako ću se samo ja smijati kad budeš od mene neš tražio, a znam da hoćeš. Možemo biti dobri i bit ćemo ali ... ajd da se još nis onako jučer ponašao pa još nekak ali ne ti sve pretvoriš u zajebanciju. E pa komad iz fizike mi nije zjebancija. Da nastavim sa danom... četvrti sat TZK. Sve bi bilo još ok da nisam drmnuo ramenom o jednu šipku od neke sprave nakon što sam pokupio lopticu od badmintona. Još uvijek mi rame trne. Peti sat smo imali prof. Marinac. Pitala je pa sam i ja došao na red ali očekivano i tek na kraju sata tako da sutra nastavljam. Prof. stvarno nekad zna začuditi ocjenama. Šesti sat nismo imali rasku, a sedmi sat „amen“. Nakon odmora od 20 minuti opet nastava. Dva sata kod profesora kod kojeg bi trebali provest jedne vježbe sa nama. Teško vam je to opisati. Poslje toga sam se po prilično iznervirao jer smo imali snimanje nekih karakteristika tranzistora na računalu. Stvarno sam poludio. Tako je završila nastava za danas. Poslje nastave sam otišao do željezničkog. Bio tamo do nekih 5 i deset, a poslje otišao pred gimu gdje sam se trebao nać sa starim i starom koja je išla na roditeljski sisterki. Naravno gdje bi moj stari bi on. On je otišao i ja moro čekat do 6 da bi on došao. Ono izgovor je ... pa ja nisam znao niš za tebe, a ono trebao sam ići avionom kuć. Tako da mi je dan totalka...
Post je objavljen 14.12.2005. u 20:50 sati.