mala svaštara

I left to make a brand new start,

despite the terror in my heart…

I walked away from grief and fear

and somehow got from there to here.


Napokon sam sjela pred komp...u miru.
Ne znam odakle bi uopće počela pisati. Toliko toga mi se izdogađalo...previše za pisati pa je najbolje da samo nabrojim bez opisivanja i krenem sa blogom ponovo, od danas, kao da mi je prvi jer sam ionako počela sa novim životom. Zvuči glupo i otrcano ali tako i je... novi grad, nove navike, novi život.
Uglavnom da ne pilim sa ovim klišejima i da krenem sa nabrajanjem.
Dakle, preselila sam se, počela raditi, našla ultima zgodnog dečka, iznenada, na isti način i ostala bez njega, prolazim fazu obnavljanja starih prijateljstava jer mi je većina frendica ostala u drugom gradu, doživljavam šize sa starcima...ukratko živim dan za danom.
Eto, napravila sam hrabar potez, a kako će to dalje izgledati vidjet ćemo...korak po korak.
Prvi je iznajmljivanje stana i bježanje od staraca glavom bez obzira jer ipak se odvikneš od 24-satnog kljucanja nad glavom nakon sedmogodišnjeg studentskog života sa cimericom.
Nakon toga na red dolazi vozački...ustvari za redoslijed me nije ni briga samo neka se sve to posloži.
Jučer sam čula da je vozački 5 000 kunića, a svaki pad još 300, sve si danas mislim da ću taj cijeli plan lagano prebaciti u prvu ( da se i ja poslužim vozačkim terminima iako to nisam) jer kad mi stigne Diners neću se smijati malo duže vrijeme.
Ahhh...šta ću kad sam šopingoholičarka ... pogotovo kad je u pitanju promjena godišnjeg doba. Ma i da nije, nećemo se zavaravati...uvijek nađem neki razlog.



I’m now connected to all three…

body, mind, and spirit, see?