Knjiga sjećanja

ponedjeljak, 16.12.2019.

Advent

Za mene, koja nisam vjernica, blagdan je ustvari značio doček Nove godine. Tata je donio mali bor iz rasadnika, a mama je pekla kolače. Najvažnije od svega je bilo da smo bili zajedno.

Nakon što se moja nećakinja udala, a naročito nakon što su se rodila djeca, Badnjak i Božić su postali dani okupljanja.



Izmješali smo običaje i počeli zajedno kititi bor. Okupili bi se oko blagdanskog stola i prepričavali najznačajnije događaje prethodne godine, pjevali božićne pjesme i dijelili poklone pod borom.
Uvijek smo bili zajedno, četiri generacije, od prabake do djece.

I ove se godine veselim blagdanskom druženju u društvu mojih najmilijih.
- 17:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.12.2019.

Knjiga sjećanja

Kako prolaze godine i polako privaćate da se vaš život nalazi na silaznoj putanji, počinjete razmišljati o tome kako sada vi postajete"čuvar" obiteljskih priča i fotografija.
Kada najmlađima pričate obiteljske anagdote ili tumačite tko su ti ljudi na fotografijama, shvaćate da to više gotovo nitko osim vas i ne zna. A onda vam netko i kaže: "Pa napiši ta imena i mjesta na poleđini fotografije, jer kada tebe ne bude više ne ćemo imati koga pitati."
Nije baš ugodno čuti, ali je istina. I ja sam tako tek u razgovoru sa svojim tetama, nakon mamine smrti, saznavala razne obiteljske priče.

Zadnjih nekoliko godina često sam pomišljala da bi trebala "srediti" obiteljske fotografije, a možda i napisati neke od tih malih priča vezanih uz ljude na njima, jer za najmlađu generaciju oni su samo prazna lica bez ikakvih asocijacija.
Na primjer kako je moja mama, prabaka mojih pranećakinja, kao djevojčica imala konja Cvetka koji je djecu čekao ispred škole.
Pomišljala sam na to, ali nisam nalazila vremena, uvijek je nešto bilo važnije.

A onda sam se razbolila od raka i cijelu godinu provela u liječenju.
Tada sam shvatila da možda baš i nemam beskrajno vremena pred sobom.

Ali pojavilo se rješenje. Preko udruge "Sve za nju" dobila sam obavijest da ULUH, u suradnji s EU, organizira niz radionica za poticanje kreativnosti osoba starijih od 54 godine. Sugerirali su nam radionicu "Knjiga sjećanja".
Nakon što sam se mjesecima bavila samo bolešću, činilo mi se to kao izlaz u Život!

Otišla sam na informativni sastanak i prijavila se.
- 16:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • S godinama sazrijeva ideja da treba urediti obiteljska sjećanja, priče i fotografije. To je krivudav put koji uključuje melankolična razmišljanja o osobama kojih više nema, ali isto tako i zabavnu potragu za "izgubljenim" datumima i rođacima u koju se mogu uključiti i mlađi članovi obitelji.
    Moj početak bio je preko radionice "Knjiga sjećanja".

Linkovi