Moj osobni blog o svemu i ničemu
Ma ... ostao sam bez riječi ...
... žao mi je dragi moj čitatelju, ali danas sam zauzet pisanjem e-maila jednoj dragoj osobi stoga danas mogu samo ovu doista čudesnu pjesmu objaviti.
Umoran sam ali me e-mail poruka tako zaintrigrirala da mi sve ostale aktivnosti padaju u drugi plan (uključujući spavanje).
Vrijeme prolazi i svaka pojedina suza
Mora da je potpuno isušila
I samotne noći
Postanu začudo prihvaćeni put
I godine prolaze
Baš kao što stara pjesma kaže
Bol koju je vrijeme izliječilo ne može potrajati
Ali oh, prijatelj poput budale
spominje tvoje ime
Sunčani dani, pijane noći
Nasmiješiš se i kažeš, u redu je
Ali hladna, hladna kiša
Na spomen tvoga imena
Molim te oprosti mi
Ako samo slegnem ramenima
Dok me prijatelj treba
Kako starim
Nije da se ne osjećam hladnije nego prije
Oh, postao sam tako dobar u skrivanju
Što osjećam bez da se ispovijedim
Još uvijek je isto, draga još uvijek je isto
na spomen tvoga imena.
(Chris Rea)
