Moj osobni blog o svemu i ničemu
Leptir
Čovjek je pronašao kukuljicu leptira. Jednog se dana malena rupica otvorila; sjedio je i gledao leptira nekoliko sati kako se bori i muči da prođe kroz tu malenu rupicu. Tada se učinilo da se prestao micati. Činilo se da je došao do kuda je mogao i više nije mogao dalje.
Tada mu je čovjek odlučio pomoći, uzeo je malene škarice i proširio otvor. Leptir je tada lagano izašao, ali imao je debelo tijelo i malena, kržljava krila.
Čovjek je nastavio gledati leptira jer je očekivao, da će svakoga trenutka, krila se povećati i moći će nositi veliko tijelo, koje će se smanjiti s vremenom.
Ništa se nije dogodilo! Štoviše, leptir je proveo ostatak života puzajući sa svojim debelim tijelom i kržljavim krilcima. Nikad nije uspio poletiti.
Što čovjek u svojoj brižnosti nije shvatio je da su tvrda kukuljica i veliki napor leptira kako bi prošao kroz maleni otvor bili prirodni način da se tekućina iz tijela prenese u njegova krila i tako mu omogući letenje.
Ponekad su borbe upravo ono što trebamo u životu. Da nam je priroda dozvolila da kročimo kroz život bez ikakvih problema, okržljala bi nas. Nebismo uspjeli biti snažni i nebismo se naučili boriti.
I nikada nebi poletjeli ...
i za kraj ...
Kada doista voliš nekoga tako duboko
Da ti postane život
Lako je podleći nadirajućim strahovima
Slijepo vjerujemo da možemo
držati ljubav ispod stakla
Ali ako je doista želimo zadržati
Moramo otvoriti ruke i gledati je kako se uzdiže
Ljepota mora procvjetati na svjetlu
Divlji konji trče neobuzdano
Ili njihov duh umire
Tvoja ljubav ti daje hrabrost
Da budeš ono što jesi
I samo trebaš vjerovati da će tvoje srce
Dovesti je k tebi
Kada bude spremna poletjeti .
Čuvajte mi se i volite sebe i druge
Lijep pozdrav i čujemo se ,
Zoran
