Bok ljudi!Evo mene opet.Budući da tuga(temeljni osjećaj u mom životu) "krasi"(čitaj:uništava)više od 80 posto teenagera i 60 posto ostalih života pisat ću malo o njoj:
Tuga je jedan od osnovnih osjećaja koji prati živote svakog pojedinca. Uz tugu se uvijek nadovezuju patnja i bol u srcu. Izgubi li čovjek voljenu osobu, životinju, status, posao, razvede li se ili razboli, napusti ga osjećaj sigurnosti, određeni nivo tuge uslijediti će po prirodi stvari.Tuga nema samo emocionalni odgovor na gubitak. Ona za sobom povlači i fizičke, socijalne, filozofske te spoznajne o položajima ,životima itd.
Najveći problem puštanja da suze teku leži u strahu od gubitka kontrole. Činjenica da će suze prestati teći. Čak i u najmelodramatičnijim situacijama, one kad – tad stanu. Čovjek ima toliku kontrolu da ih zaustavi po potrebi ili ako izabere tako. Zbog tog nema razloga da se suze zadržavaju u sebi.
Nema dokaza da su suze pokazatelj slabosti. Baš naprotiv. Suze pokazuju snagu. No, čovjek je naučio kao dijete da ne smije plakati. Ako je to činio odrasli bi mu govorili da slabić. Da bi emocija bila izražena potrebno je smoći snagu i hrabrost, pogotovo kad se radi o emociji koja može naići na kritiku, kao što je slučaj s tugom.
Još uvijek postoje pojedinci koji osuđuju izražavanje bilo koje vrste tuge. Razlog tome je što se boje osjetiti tu emociju. Potiskivanje tuge je vrlo nezdravo za društvo te isto tako podržava macho stereotip. Očigledno je da neizražavanje tuge nema nikakvih pozitivnih učinaka, pa čemu se toga pridržavati?!
Ako čovjek potisne tugu, tada će se prilagoditi novonastaloj situaciji i s knedlom u grlu krenuti dalje. Kako netko može biti sretan u takvom stanju?
Osoba koja izbjegava tugu je površno sretna. Što ima više ponavljanja potiskivanja tuge, to će se ta sreća pretvarati u očaj. A tako živi većina ljudi.TUGA je izraz ranjivosti koju čovjek treba prihvatiti. Ta ranjivost otapa tvrdoću i konformizam te spremno prihvaća promjenu koja može donijeti razvoj.
Kad se dogodi situacija koja uzrokuje tugu, postoji nekoliko stadija reagiranja na takvu situaciju:
1.stadij = NEGIRANJE – svaki događaj koji je nepoželjan za čovjeka uzrokovat će odbacivanje. Čovjek neće htjeti prihvatiti novonastalu situaciju. Negiranje je vrlo zdrava faza, jer ostavlja prostora da se izgradi drugačija vrsta zaštite koja dolazi kao odgovor na situaciju.
2. stadij = LJUTNJA, ZAMJERANJE – u ovom stadiju dolazi se do famozne izjave ???Zašto baš ja?“ ili ???Zašto baš meni?“ te do okrivljavanja svega i svakoga što čovjeku padne na pamet (od njega samog, osobe koja je uzrok tuge pa sve do samog Boga).
3. stadij = CJENKANJE - u ovom stadiju čovjek traži vremena da se smiri. Jasno mu je što se dogodilo, ali nije u potpunosti spreman krenuti dalje. Ova je faza privremenog primirja
4. stadij = DEPRESIJA – u ovom stadiju čovjek napokon priznaje da se situacija događa njemu. Sa svom hrabrošću koja mu je bila potrebna da prizna što se uistinu događa, niti ne čudi što kao odgovor uslijedi depresija.
5. stadij = PRIHVAĆANJE – u ovom stadiju čovjek prihvaća u potpunosti situaciju. Ovo je vrlo teška faza, jer se u njoj čovjek počinje suočavati sa stvarnim činjenicama
Postoji nekoliko dobrih razloga za tugu i tugovanje:
1. tugovanjem čovjek može naučiti nešto novo o sebi
2. ono mu pomaže da emocionalno sazrije
3. ono je jedini način prihvaćanja gubitka
0
