CSI

U slučajevima kada forenzičar dolazi na mjesto zločina, forenzička analiza započinje prepoznavanjem mogućih tragova kaznenog djela. Prije nego što počinje sa istraživanjem zločina, forenzičar će nastojeti skupiti što više informacija o mjestu na kojem je zločin počinjen. Tragovi se moraju pronalaziti polagano i oprezno te kad se prepoznaju potrebno ih je sačuvati, dokumentirati i prikupiti, kako se nebi uništio neki vrijedan dokaz kao npr. otisak dlana. Nakon idetifikacije tragova slijede se postupci kojim se tragovima utvrđuju pojedinačna i jedinstvena odilježja odnosno podrijetlo. Zatim slijedi postupak individualizacije. Potom forenzičar hoda tragom zločina. Istražuje mjesto ulaska zločinca, mjesto samoga zločina, mjesto na kojem se zločinac eventualno očistio te mjesto izlaska. Svaki materijalni dokaz koji na putu nađe pažljivo označava kako se ne bi dokaz uništio. Ukoliko se zločin zbio u zatvorenoj prostriji, gase se sva svijetla i potpuno sprečava ulazak Sunčeve svjetlosti, te se prostorija osvjetljava jakim koncetriranim (usko usmjerenim) zrakama svjetlosti pod različitim kutovima. Pod se osvjetljava posljednji, i to snopom usporednih zraka, čiji se izvor stavlja što bčize podlozi. Ove tehnike služe kako bi nevidljivi ili jedva vidljivi dokazi postali vidljivi. Pregledava se i strop ili krošnje drveta iznad mjesta zločina. Nakon "šetnje kroz zločin", mjesto se snima kamerom, fotografira, čak i crta. Nakon postupaka prepoznavanja, indetifikacije i individualizasije potrebno je sve slike sa mjsta zločina i obdukcije, videosnimke i izmjere, tebilješke, zapisnike i dokaze koji su na raspolaganju dostaviti u laboratorij. A da bi to bilo moguće dokaze najprije treba prikupiti.


NASTAVLJA SE!! (još danas)

kolko je sati?

Uspjeh forenzičkog ispitivanja ovisi o samom forenzičaru, tehničkoj opemljenosti te pripremnim radnjama. Od forenzičara se traži da osim formalne kvalifikacije ima životno i profesionalno iskustvo, te sasvim određene osobine, od kojih su najvažnije znatiželja i sklonost eksperimintiranju. On mora stalno pratiti dostignuća iz znanosti kojom se bavi te ih praktično primjenjivati u svom radu. Tehnička opremljenost podrazumijeva suvremene laboratorije s različitim mjernim i optičkim uređajima (kompaativnim, stereo, polarizacijskim i elektronsko-skenirajućim mikroskopima). Trbaju sadržavati naprave za otkrivanje krivotvorina, uređaje za preliminarna ispitivanja te prikazivanje otisaka, kao i ostalu opremu. U policijskom zahtjevu forenzičaru navode se konkretna pitanja vezana za određeni uzrok (trarg), te dodatne informacije značajne za tijek ispitivanja: opis mjesta događaja, uvjeti u kojim je pronađen trag, način na koji se s njim rukovalo i popis svih okolnosti komparativnog materijala. Po provedenom vještačenju forenzičar daje svoje mišljenje i nalaz koji u tom trenutku imaju pravnu snagu u obliku materijalnoga dokaza na sudu.
Tijekom istrage, tragove pronađene na mjestu događaja forenzičari proučavaju različitim fizikalnim i kemijskim metodama radi određivanja njihovih svojstava i utvrđivanja idetifikacije. Ispitivanjem i mjerenjem pomoću fizikalnih metoda svojstva tvari se ne mjenjaju te se ne uništava dostavljeni uzorak. Obično su to termoanaliza, metode reflakcije i refleksje svjetlosti, te rendgensko-difrakcijska analiza. Metodama analitičke kemije dobiva se najviše informacija o pojedinom uzorku, ali se njihovom primjenom predmet predmet proučavanja često mijenja ili se ne može vratiti u prvobitno stanje. Takve su metode najčesće kvantitativne i kvalitativne analize, tankoslojna i plinska kronomatografija, različite probe za dokazivanje narkotina i eksploziva, DNA analiza itd.

Tko su zapravo FORENZIČARI?

Forenzičari su osobe koje različitim znanstvenim metodama i suvremenom laboratorijskom tehnikom proučavaju, uspoređuju i iterpretiraju pronađene tragove, te ih dovode u izravnu vezu s određenim djelom, forenzičari su visoko specijalizirane osobe koje se bave istraživanjem zločina i nesreća. Dakle, primjenom stručnog znanja iz raznih područja, među ostalima kemije, biologije, fizike i medicine oni pronalaze materijalne dokaze na mjestu zločina i pomoču njih pokušavaju svatiti što se zapravo dogodoli i tko je počinitelj čime pomažu pri rješavanju problema u kaznenopravnim sudskim procesima. Svoja saznanja o mjestu događaja, o samom događaju, i o počinitelju prenose policiji, odvjetnicima, sucu i članovima porote. Jedan radni dan na poslu forenzičara najčesće izgleda ovako: on vrši preglede kose, boja, vlakana, krvi, tla, sjemenih tekućina, biljnog i životinjskog materijala, alata, odkumenata, oružja i svih ostalih dokaza vezanih uz slučaj koji obrađuje. Kako možemo zaključiti da su forenzičari ujedno znanstvenici, te se i oni kao i svi ostali znanstvenici oslanjaju na znanstvene metode rada. Forenzičar prvo uočava, promatra i zatim sakuplja podatke. Nakon što sakupi sve podatke obrađuje ih u svom laboratoriju te na osnovu toga predstavlja svoju teoriju o događaju koji proučava. Aktivnosti forenzičara nisu u svim zamljama iste. U nekim zemljama forenzičari obavljaju poslove kriminalističkog tehničara, izlaze na mjesto događaja, djeluju u službi policije ili pak djeluju kao sudski vještaci.