U slučajevima kada forenzičar dolazi na mjesto zločina, forenzička analiza započinje prepoznavanjem mogućih tragova kaznenog djela. Prije nego što počinje sa istraživanjem zločina, forenzičar će nastojeti skupiti što više informacija o mjestu na kojem je zločin počinjen. Tragovi se moraju pronalaziti polagano i oprezno te kad se prepoznaju potrebno ih je sačuvati, dokumentirati i prikupiti, kako se nebi uništio neki vrijedan dokaz kao npr. otisak dlana. Nakon idetifikacije tragova slijede se postupci kojim se tragovima utvrđuju pojedinačna i jedinstvena odilježja odnosno podrijetlo. Zatim slijedi postupak individualizacije. Potom forenzičar hoda tragom zločina. Istražuje mjesto ulaska zločinca, mjesto samoga zločina, mjesto na kojem se zločinac eventualno očistio te mjesto izlaska. Svaki materijalni dokaz koji na putu nađe pažljivo označava kako se ne bi dokaz uništio. Ukoliko se zločin zbio u zatvorenoj prostriji, gase se sva svijetla i potpuno sprečava ulazak Sunčeve svjetlosti, te se prostorija osvjetljava jakim koncetriranim (usko usmjerenim) zrakama svjetlosti pod različitim kutovima. Pod se osvjetljava posljednji, i to snopom usporednih zraka, čiji se izvor stavlja što bčize podlozi. Ove tehnike služe kako bi nevidljivi ili jedva vidljivi dokazi postali vidljivi. Pregledava se i strop ili krošnje drveta iznad mjesta zločina. Nakon "šetnje kroz zločin", mjesto se snima kamerom, fotografira, čak i crta. Nakon postupaka prepoznavanja, indetifikacije i individualizasije potrebno je sve slike sa mjsta zločina i obdukcije, videosnimke i izmjere, tebilješke, zapisnike i dokaze koji su na raspolaganju dostaviti u laboratorij. A da bi to bilo moguće dokaze najprije treba prikupiti.
NASTAVLJA SE!! (još danas)