Četri Elementa https://blog.dnevnik.hr/crystal82

petak, 20.04.2012.

Beskraj besmislenog izobilja!

Emisije na radiju... TV dnevnik, Provjereno, katastrofalni naslovi članaka u novinama...
Ma divno!! Kako je lijepo kad čovjek završi školu, fakultet i zaposli se... da.. uđe u taj stvarni život o kojemu su mi roditelji stalno tupili. "Vidjet ćeš", "Shvatiti ćeš", "Morat ćeš".. to je bila tirada kojom su me od malena zasipali i vukli me van iz mojeg malog roza svijeta u kojemu sam znala da je u biti ovaj svijet lijepo mjesto jer postoji igra, pjesma, ljubav, suza i zagrljaj...

Danas, ovako kako živim i gdje stojim, još uvijek sam istog mišljenja. Nitko me nije izvukao iz uvjerenja da ima stvari za koje se vrijedi boriti na ovom svijetu. Ipak me svakoga dana poput šake u glavu lupi neka glupost ili suluda stvarnost koja nas okružuje. Senzacionalna vijest na prvoj stranici novina ili glavna tema večernjeg dnevnika bude uglavnom najviše povezana sa izuzetno brutalnom realnošću da živimo u svijetu u kojemu su nam nametnuli granice debele poput srednjevnjekovnih bedema na nekom dvorcu i još su usput prokopali opkop, napunili ga krokodilima, stavili bodljikavu žicu i vojsku naoružanu do zuba da brani bedeme.. da bi u početku obeshrabrili svakog čovijeka koji si je za cilj postavio ući u taj dvorac (koji u ovom određenom postu predstavlja "težnje i želje" nas običnih ljudi.)

Eto, na svim vijestima je jedna od glavnijih tema i ponavlja se unedogled.. mnogi ljudi ne samo kod nas nego u svijetu, sa završenim fakultetom sjede u kućama i nemaju posla a nekolicina pojedinaca sa osnovnom ili srednjom rade i imaju visoke plaće. (Svakako više od nekoga tko je tek završio fakultet i treba tek početi poslovnu karijeru. Jer se eto kod nas u Hrvatskoj takava osoba koja se godinama trudila da nauči nešto, cijeni pišljivih 1600,00 kn mjesečno s kojima s oproštenjem možeš tek obrisati dupe u današnjem svijetu!)

Uostalom.. kakav je to svijet kad nedužni ljudi stradaju na ulicama i još nitko ne mari za to, a protestni skupovi se organiziraju svake subote na sve strane a ljudi je sve manje i manje. Ima neki određeni razlog zbog čega je to tako? Danas svako od nas može stradati na milijun načina, nestretnim slučajem, na cesti, padom niz stepenice, samoubojstvom, kao nedužna žrtva suludog rata nekih viših sila, ubojstvom iz tko zna kojeg razloga ili boreći se za ono što želi i treba da bi živio..
Vjerojatno će svatko od nas u bilo kojoj od navedenih situacija postati samo nekrolog u novinama ali se situacija neće promjeniti osim ako ne strada nedaj bože dijete nekog političara. Žalosno je sve ovo ali i žalosno je kako nema nikoga da nas zaštiti od svega toga osim nas samih.

Poražavajuće su činjenice koje sam pokupila sa jednog drugog sajta:
"Znate li da se u svijetu jučer rodilo oko 380 000 ljudi, a da je umrlo približno 166 050, i da je svijet svaki dan bogatiji za populaciju jednog Splita. Poražavajuća je činjenica da je ove godine već nestalo blizu 7 milijuna hektara šuma, a da ima približno 1 402 537 750 ljudi koji nemaju pristup pitkoj vodi? Znate li da je ove godine izumrlo 85 144 različitih živih vrsta? Nafte će nestati za točno 15 422 dana ukoliko se potrošnja nastavi ovim tempom, zabrinjava li vas to?
Ako želite saznati koliko se milijuna dolara dnevno troši na zdravstvo, obrazovanje i oružje, koliko je automobila proizvedeno ove godine, koliko je bilo samoubojstava, koliko abortusa, koliko je ljudi umrlo od gladi... i ukoliko želite pratiti kako se ovi statistički podaci mijenjaju iz trenutka u trenutak, posjetite World Meters

Nakon svega ovoga i dalje stoji pitanje... koliko smo svjesni svijeta u kojemu živimo i koliko je naš život vrijedan življenja? Danas je veoma teško ne biti pesimist... ali ipak ima i nas koji se smijemo i veselimo jednostavnim stvarima, volimo i njegujemo sebe, naše zdravlje i prijateljstva.. ponekad se pitam kako se čovjek može šaliti kad razmišlja o stvarnom svijetu. Pa ipak može! Ima onih koji su puni vjere, optimizma, vedri i raspoloženi. Ljudi s kojima nam je ugodno u društvu, koji si ne postavljaju granice ali ipak znaju koje su im stvarne mogućnosti. Mislim da su takvi ljudi protuteža svoj negativnosti koja postoji na ovom svijetu. Možda ne postoji ništa što mi možemo poduzeti, alternativni izvori enegije postoje, ali nekome ne odgovara da se oni masovno koriste. Imamo slobodnu volju činiti ono što smatramo potrebnim i ispravnim ali ipak činimo greške i loše izbore ali sve je to dio našeg postojanja u ovom svijetu.
Ima ljudi koji bi visoko uzdignute glave prošetali i ne bi stali da čovijek leži na cesti ozlijeđen a kamoli da vide životinju koja pati. No ipak ima i onih koji to čine, ljudi koji su ljubazni i dragi. Ljudi koji žele pomoći i trude se ne graditi svoju sreću preko tuđih leđa. To što mnogi vide samo tužne i ružne stvari je vjerojatno samo zato što ne žele gledati ni u što drugo jer bi shvatili da su grešni, krivo se ponašaju ili su jednostavno nedovoljno dobri sami sebi pa kako bi onda bili dobri drugima oko sebe.
Živimo tu gdje živimo, možemo promijeniti mjesto gdje živimo, državu ili kontinent, ali uvijek će postojati pravila prema kojima moramo igrati životnu igru ne poštujemo li ih, u svakom dijelu svijeta ćemo se osjećati jadno i bjedno. To je tako, that's life... ili ga živi najbolje što možeš ili nemoj, to je naš jedini izbor! yes

20.04.2012. u 09:44 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Na Zemlji su potrebne sve vrste ljudi, ne možete kositar prkovati u željezo, bez obzira na to koliko ga jako udaraali, ali to ne znači da je kositar beskoristan."
Jon Snow, Game of Thrones, George R.R.Martin

A POEM FROM THE HEART:
When things go wrong as they sometimes will
When the road you're trudging seem all uphill
When the funds are low, and the debts are high
And you want to smile, but have to sigh
When care is pressing you down a bit
Rest if you must, but do not quit
Sucess is failure turned inside out
The silver tint of the clouds of doubt
And you can never tell how close you are
It may be near when it seems far
So stick to the fight when you're hardest hit
It's when things go wrong that you must not quit!

Linkovi

Crystal82 Webzone
Facebook profil


Loading