Nepoznato o Mjesecu

25 listopad 2007

Dossier UFO



NAkon više stotina godina detaljnog proučavanja i promatranja, naš najbliži svemirski pratitelj Mjesec i dalje ostaje velikom zagonetkom. Šest slijetanja na njegovu površinu i na stotine eksperimenata ne samo što nisu dali odgovor, nego su i stvorili dodatna pitanja.

STAROST MJESECA

Mjesec je mnogo stariji nego što se to mislilo. Možda je čak i stariji od Zemlje ili Sunca. Planet Zemlja je prema nekim stručnjacima, stara možda čak oko 4.6 bilijuna godina, a stijene na Mjesecu su navodno još starije, oko 5.3 bilijuna godina. Mjesečeva prašina pak pokazuje da je on možda čak i stariji, i to bilijun godina...

PODRIJETLO STIJENA

Kemijski sastav prašine na Mjesecu, koje se uzdižu stijene razlikuje se od stijena na Zemlji, što se kosi s teorijom da je svaka prašina posljedica vremenskih prilika i lomljenja stijena. Stijene i kamenje na Mjesecu moglo je ovde stići s raznih strana svemira.

Negdje sam čitala da je pijesak na Mjesecu istog sastava kao na jednoj planini na Zemlji, samo na tom mjestu i nigdje više.

TEŠKI ELEMENTI NA POVRŠINI

Normalni planetarni sastav Mjeseca sastoji se od teških elemenata u jezgri Mjeseca i lakših elemenata na njegovoj površini. Ili, drugim riječima, prema Wilsonu, "prisutnost nekih elemenata kao što je titanij, na površinskim zonama je toliko naglašen , da su neki geolozi izjavili kako je sigurno da je taj sastojak na nepoznati način stigao na površinu Mjeseca u velikoj količni. Ne zna se kako, no da je tako, nema sumnje.

VODENA PARA

7. ožujka 1971. godine, lunarni instrumenti koje su tu instalirali astronauti mjere oblak pare kako prolazi iznad mjesečeve površine. Oblak je lebdio točno 14 sati i prešao je područje oko 130 kvadratnih kilometara.

MAGNETNE STIJENE

Mjesečeve stijene su magnetizirane. To je vrlo čudno jer to nebesko tijelo nema svoje magnetsko polje. Taj magnetizam nije mogao nastati zbog blizine Zemlje, takav susret bi samo udaljio Mjesec.

NEMA VULKANA

Neki od mjesečevih kratera nastali su zbog vanjskog utjecaja, dakle, nema pokazatelja da je Mjesec ikada imao vruču jezgru dovoljno vruču da stvori vulkansku erupciju.

SEIZMIČKA AKTIVNOST

Na stotine malih mjesečevih potresa zabilježeno je svake godine, a ne mogu se pripisati udarima meteora. U studenom 1958. godine, sovjetski astronom Nikolay A. Kozyrev sa krimskog astrofizičkog opservatorija snimio je plinovitu erupciju Mjeseca blizu kratera Alphonsusa. Zamjetio je i crvenkasti sjaj koji je bio vidljiv oko sat vremena.
Godine 1963., astronomi s opservatorija Lowell također su vidjeli crvenkasti sjaj nad vrhovima šiljaka u regiji Aristarchus. Pokazalo se da su oba promatranja zabilježila identičnu pojavu koja se pojavljuje periodički, te se uvijek ponavlja s približavanjem Mjeseca planetu Zemlji. Neki govore kako to ne mora biti prirodna pojava.

ŠUPLJI MJESEC

Mjesečeva građa tj. čvrstina mjeri 3.34 gm/cm3 (3.34 puta jednakomjerno volumenu vode) gdje je Zemlja 5.5. Što to znači? 1962. godine, znantvenik NASA-e dr. Gordon MacDonald je izjavio, "izuzmemo li višak informacija i podataka, čini se da je unutrašnjost Mjeseca više nalik šupljoj nego homogenoj kružnici." Nobelovac, kemičar dr. Harold Urey kaže kako je Mjesečeva mala gustoća dokaz njegove "šupljikavosti", a dr. Sean C. Solomon je napisao, "ispitivanja Lunar Orbitera povečali su naše znanje o Mjesečevom gravitacijskom polju ali su stvorili i zastrašujuću mogućnost da je možda naš Mjesec šupalj." U emisiji Carla Sagana Život u Svemiru, slavni je astronom izjavio, "Prirodni satelit ne može biti šuplje tijelo."

JEKA NA MJESECU

Tijekom studenog 1969. godine, posada na letjelici Apollo 12 nekim je potezima nagnula lunarni modul da se sruši na Mjesečevu površinu. Udar lunarnog modula, nekih 40 milja od mjesta slijetanja stvorilo je umjetni potres, a Mjesec je vibrirao poput zvona i odjekivao oko sat vremena. Ta se pojava ponovila i s Apollom 13. Dogodilo se isto ali još neobičnije - seizmički instrumenti zabilježili su jaku jeku koja je trajala tri sata i dvadeset minuta te putovala u dubinu od 25 milja, dovodeči do zaključka kako je Mjesec neobična svjetlost ili nema jezgre.

NEOBIČNI METALI

Mjesečev pokrov je čvršći nego se to pretpostavljalo. Sjetite se velikih problema s kojima su se astronauti susreli kada su pokušali bušiti sloj maria? Sloj maria sadrži primarni ileminit, a mineral što sadrži veće količine titanija, isti se metal koristio u proizvodnji oklopa za dubokouranjajuće podmornice i pokrov SR-71 "CRNA PTICA". Uranium 236 i neptunium 237 (tih elemenata nema na Zemlji) su otkriveni u lunarnim stijenama.

PORIJEKLO MJESECA

Prije nego što su astronauti donijeli mjesečevo stijenje, vjerovalo se da je Mjesec odlomljeni komad planeta Zemlje. Druga teorija držala se teze da je Mjesec nastao od ostataka svemirske prašine koja je preostala nakon stvaranja Zemlje. Treća popularna teorija govori kako je Mjesec moguće zatočen Zemljinom gravitacijom. Ipak, za tu teoriju ne postoje dokazi. Isaac Asimov je napisao "Prevelik je da bi bio zatočen od Zemlje. Šanse takvog hvatanja te njegovo kruženje oko Zemlje u kružnoj orbiti su premale da bi se ovo uopće uzelo za ozbiljno."

NEOBIČNA ORBITA

Naš mjesec je jedini mjesec u solarnom sustavu koji ima mirnu, gotovo savršenu cirkularnu orbitu. Ali, i dalje nepoznanica, središte mjesečeve mase je oko 6000 stopa bliže Zemlji nego njegov geometrijski centar (što uzrokuje ljuljanje) pa ipak, "nešto" vraća Mjesec u njegovu savršeno glatku, usmjerenu brzinu i rutu.


PRESJEK MJESECA

Kako objasniti slučajnost da je Mjesec na jednakoj udaljenosti, istog presjeka kao i Sunce tijekom pomrčine? Ponovno Isaac Asimov odgovara, "Nema astronomskog razloga zbog kojeg mi Mjesec i Sunce bili iste veličine i tako si odgovarali. To je najdivnija slučajnost, a Zemlja je jedini od svih planeta na kojem je moguće promatrati taj luksuz!"

TEORIJA O MJESECU KAO GOLEMOM IZVANZEMALJSKOM SVEMIRSKOM BRODU

Ova neobična teorija po kojoj je Mjesec svemirski brod, tj. golema izvanzemaljska letjelica koju su ovdje "spakirala" nepoznata izvanzemaljska bića.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.