Po prijedlogu kolege "znaš me" stavljam onaj tekst ali na Hrvatskom jeziku. Prijevod imamo zahvaljujući Cowboy Bebop-u.
Nedjelja, 21. travanj 2002.
Ministarstvo obrane je pretvorilo velike dijelove zemlje u golemi laboratorij da bi sprovodilo seriju tajnih bakterioloških pokusa za ratne svrhe nad općom populacijom.
Upravo objavljeni vladin izvještaj pruža po prvi put iscrpnu službenu povijest britanskih pokusa sa biološkim oružjem između 1940. i 1979.
Mnogi od ovih pokusa uključivali su otpuštanje potencijalno opasnih kemikalija i mikro-organizama nad velikim dijelom stanovništva mimo znanja javnosti.
Dok su detalji nekih tajnih pokusa izašli na svjetlo posljednjih godina, 60 stranica dugi izbvještaj otkriva nove informacije o više od 100 tajnih eksperimenata.
Izvještaj otkriva kako je vojno osoblje dobilo uputstva govoriti bilo kojem ''znatiželjniku'' da su pokusi dio istraživakih projekata koji se bave vremenskim prilikama i zagađeđnjem zraka.
Pokusi, izvršeni od strane vladinih znanstvenika u Porton Downu, isplanirani su tako da pomognu Ministarstvu obrane procijeniti ranjivost V. Britanije u slučaju da Rusi otpuste oblake smrtonosnih klica nad zemljom.
U većini slučajeva, pokusi nisu koristili biološka oružja već alternative za koju su znanstvenici vjerovali da će emulirati bakteriološko ratovanje i za koje je Ministarstvo obrane tvrdilo da su bezopasne. Ali obitelji u određenim područjima zemlje koje imaju djecu s poremećajima pri rođenju zahtjevaju javnu istragu.
Jedno poglavlje izvještaja, ''Pokusi fluorescentnim česticama'', otkriva kako su između 1955. i 1963. avioni letjeli od sjeveroistoka Engleske do vrha Cornwalla duž južnih i zapadnih obala, ispuštajući goleme količine cink-kadmij sulfida na populaciju. Kemikalija je lebdjela u unutrašnjost, a njena je fluorescencija dozvoljavala praćenje širenja. U drugom pokusu sa cink-kadmij sulfidom, jedan je generator vučen uz ulicu kraj mjesta Frome u Somersetu gdje je ispuštao kemikaliju sat vremena. Dok je vlada insistirala da je kemikalija bezopasna, kadmij je prepoznat kao uzrok raka pluća i tijekom Drugog svjetskog rata saveznici su ga smatrali kemijskim oružjem.
U drugom poglavlju, ''Zračni tragovi za pokrivanje velikih područja'', Ministarstvo obrane opisuje kako je između 1961. i 1968. više od milijun ljudi uz južnu obalu Engleske, od Torquaya do New Foresta izloženo bakteriji E.Coli i baccilus globigii, koje imitiraju Antraks. Ove emisije su dolazile s vojnog broda Icewhale usidrenog kraj obale Dorseta koji je raspršivao mikroorganizme u radijusu između 5 do 10 milja.
Izvještaj otkriva detalje DICE (hr:''kocka(nje)'') pokusa u južnom Dorsetu između 1971. i 1975. Ovi su uključivali vojne znanstvenike iz V. Britanije i SAD-a koji su raspršivali u zrak masovne količine serratia marcescens bakterije, sa simulantom antraksa i fenolom. (op.pre. fenol = bijela, kristalizirana, topljiva u vodi, otrovna masa, C6H5OH – koja se uglavnom koristi kao dizinfektant, antiseptik i u organskoj sintetizaciji.)
Slična je bakterija otpuštana u ''Sabotažnim pokusima'', između 1952. i 1964. Ovo su bili pokusi koji su utvrđivali ranjivost velikih vladinih zgrada i javnog prijevoza na napad. 1956. bakterija je ispuštena u londonskoj podzemnoj željeznici u vrijeme ručka duž sjeverne linije između Colliers Wooda i Tooting Broadwaya. Rezultati pokazuju da su se organizmi proširili na oko 10 milja. Slični su pokusi izvedeni u tunelima koji prolaze ispod vladinih zgrada u Whitehallu.
Eksperimenti izvedein između 1964. i 1973. uključivali su vezivanje klica na niti paukovih mreža u kutijama kako bi se testiralo kako preživljavaju u različitim okolišima. Ovi su pokusi izvedeni na tucet lokacija diljem zemlje, uključujući londonski West End, Southampton i Swindon. Izvještaj također iznosi detalje o više od tucet manjih pokusa na terenu između 1968. i 1977.
U recentnim godinama, Ministarstvo je obrane naručilo od dvoje znanstvenika da pregledaju sigurnost ovih pokusa. Oboje su izvjestili kako nije bilo rizika za zdravlje, iako je jedan od njih naveo mogućnost da su starije osobe i osobe koje pate od respiratornih bolesti mogle biti ozbiljno oštećene ako su udahnule dovoljnu količinu mikro-organizama.
U svakom slučaju, neke su obitelji iz područja koja su podnijela najveći teret ovih tajnih pokusa uvjerene kako su eksperimenti doveli do toga da njihova djeca pate od defekata pri porođaju, fizičkih hendikepa i problema s učenjem.
David Orman, vojni časnik iz Bournemoutha, zahtjeva javnu istragu. Njegova supruga Janette rođena je u East Lulworthu u Dorsetu, u blizini mjesta izvođenja mnogih od ovih pokusa. Imala je pobačaj, a potom rodila sina sa celebralnom paralizom. Janettine tri sestre, također rođene u selu dok su bili izvođeni pokusi, također su rodile djecu s neobjašnjenim problemima kao što je slučaj i kod određenog broja njihovih susjeda.
Lokalni zdravstveni autoriteti zanijekali su postojanje grupnog problema, no Orman vjeruje drugačije. On je rekao:''Uvjeren sam da se dogodilo nešto užasno. Selo je uredna i organizirana zajednica i kada se dogode toliki defekti pri porođaju u tako kratkom vremenu – to mora biti više od slučajnosti.''
Nadolazeće vlade pokušavale su zadržati detalje o vojnim bakteriološkim pokusima tajnim. Dok su kroz godine izvještaji o dobrom broju pokusa izašli u javnost putem Ureda za javne spise, ovaj najrecentniji dokument Ministarstva obrane – koji je izdan liberal demokratskom parlamentarnom zastupniku Normanu Bakeru – daje najpotpuniju verziju pokusa biološkog ratovanja do sada.
Baker je rekao: ''Pozdravljam činjenicu da je vlada konačno objavila ovu informaciju, ali pitam se zašto im je trebalo tako dugo vremena. Neprihvatljivo je da se građani tretiraju kao pokusni kunići mimo njihovog saznanja i želim biti siguran da su tvrdnje Ministarstva obrane, kako su upotrebljene kemikalije i bakterije sigurne, istinite.''
Izvještaj Ministarstva obrane trasira povijest istraživanja bakteriološkog ratovanja u V. Britaniji od Drugog svjetskog rata kada se u Porton Downu proizvelo 5 milijuna paketa za stoku ispunjenih smrtonosnim porama antraksa i koji su trebali biti izbačeni nad Njemačkom kako bi pobili njihovu živež. Također daje detalje ozloglašenih eksperimenata s antraksom nad Gruinardom kraj škotske obale koji su ostavili otok toliko kontaminiran da nije mogao biti naseljen do kasnih 80-ih godina.
Izvještaj također potvrđuje korištenje antraksa i drugih smrtonosnih klica tijekom pokusa na brodovima kod Karipskog otočja i nedaleko škotske obale tijekom 1950-ih. Dokument tvrdi: ''Prešutno odobrenje za simulirajuće pokuse kod kojih bi javnost mogla bila izložena bilo je pod snažnim utjecajem razmatranja obrambene sigurnosti očito usmjerenih restrikcijama nad informiranjem javnosti. Bitna izravna posljedica ovoga bila je potreba izbjegavanja uzbunjivanja javnosti i širenja nemira oko ranjivosti civilne populacije na biološki napad.''
Sue Ellison, glasnogovornica za Porton Down rekla je: ''Nezavisni izvještaji eminentnih znanstvenika pokazali su da nije bilo opasnosti po opće zdravlje putem ovih zaprašivanja koja su bila izvedena da bi zaštitila javnost. Rezultati ovih pokusa će spasiti živote u slučaju da se naša zemlja ili naše vojne snage moraju suočiti sa kemijskim i biološkim oružjem.''
Kada je upitana da li se takvi pokusi još uvijek provode, odgovorila je: ''Nije naša politika raspravljati o istraživanjima u tijeku.''
Ministarstvo obrane je pretvorilo velike dijelove zemlje u golemi laboratorij da bi sprovodilo seriju tajnih bakterioloških pokusa za ratne svrhe nad općom populacijom.
Upravo objavljeni vladin izvještaj pruža po prvi put iscrpnu službenu povijest britanskih pokusa sa biološkim oružjem između 1940. i 1979.
Mnogi od ovih pokusa uključivali su otpuštanje potencijalno opasnih kemikalija i mikro-organizama nad velikim dijelom stanovništva mimo znanja javnosti.
Dok su detalji nekih tajnih pokusa izašli na svjetlo posljednjih godina, 60 stranica dugi izbvještaj otkriva nove informacije o više od 100 tajnih eksperimenata.
Izvještaj otkriva kako je vojno osoblje dobilo uputstva govoriti bilo kojem ''znatiželjniku'' da su pokusi dio istraživakih projekata koji se bave vremenskim prilikama i zagađeđnjem zraka.
Pokusi, izvršeni od strane vladinih znanstvenika u Porton Downu, isplanirani su tako da pomognu Ministarstvu obrane procijeniti ranjivost V. Britanije u slučaju da Rusi otpuste oblake smrtonosnih klica nad zemljom.
U većini slučajeva, pokusi nisu koristili biološka oružja već alternative za koju su znanstvenici vjerovali da će emulirati bakteriološko ratovanje i za koje je Ministarstvo obrane tvrdilo da su bezopasne. Ali obitelji u određenim područjima zemlje koje imaju djecu s poremećajima pri rođenju zahtjevaju javnu istragu.
Jedno poglavlje izvještaja, ''Pokusi fluorescentnim česticama'', otkriva kako su između 1955. i 1963. avioni letjeli od sjeveroistoka Engleske do vrha Cornwalla duž južnih i zapadnih obala, ispuštajući goleme količine cink-kadmij sulfida na populaciju. Kemikalija je lebdjela u unutrašnjost, a njena je fluorescencija dozvoljavala praćenje širenja. U drugom pokusu sa cink-kadmij sulfidom, jedan je generator vučen uz ulicu kraj mjesta Frome u Somersetu gdje je ispuštao kemikaliju sat vremena. Dok je vlada insistirala da je kemikalija bezopasna, kadmij je prepoznat kao uzrok raka pluća i tijekom Drugog svjetskog rata saveznici su ga smatrali kemijskim oružjem.
U drugom poglavlju, ''Zračni tragovi za pokrivanje velikih područja'', Ministarstvo obrane opisuje kako je između 1961. i 1968. više od milijun ljudi uz južnu obalu Engleske, od Torquaya do New Foresta izloženo bakteriji E.Coli i baccilus globigii, koje imitiraju Antraks. Ove emisije su dolazile s vojnog broda Icewhale usidrenog kraj obale Dorseta koji je raspršivao mikroorganizme u radijusu između 5 do 10 milja.
Izvještaj otkriva detalje DICE (hr:''kocka(nje)'') pokusa u južnom Dorsetu između 1971. i 1975. Ovi su uključivali vojne znanstvenike iz V. Britanije i SAD-a koji su raspršivali u zrak masovne količine serratia marcescens bakterije, sa simulantom antraksa i fenolom. (op.pre. fenol = bijela, kristalizirana, topljiva u vodi, otrovna masa, C6H5OH – koja se uglavnom koristi kao dizinfektant, antiseptik i u organskoj sintetizaciji.)
Slična je bakterija otpuštana u ''Sabotažnim pokusima'', između 1952. i 1964. Ovo su bili pokusi koji su utvrđivali ranjivost velikih vladinih zgrada i javnog prijevoza na napad. 1956. bakterija je ispuštena u londonskoj podzemnoj željeznici u vrijeme ručka duž sjeverne linije između Colliers Wooda i Tooting Broadwaya. Rezultati pokazuju da su se organizmi proširili na oko 10 milja. Slični su pokusi izvedeni u tunelima koji prolaze ispod vladinih zgrada u Whitehallu.
Eksperimenti izvedein između 1964. i 1973. uključivali su vezivanje klica na niti paukovih mreža u kutijama kako bi se testiralo kako preživljavaju u različitim okolišima. Ovi su pokusi izvedeni na tucet lokacija diljem zemlje, uključujući londonski West End, Southampton i Swindon. Izvještaj također iznosi detalje o više od tucet manjih pokusa na terenu između 1968. i 1977.
U recentnim godinama, Ministarstvo je obrane naručilo od dvoje znanstvenika da pregledaju sigurnost ovih pokusa. Oboje su izvjestili kako nije bilo rizika za zdravlje, iako je jedan od njih naveo mogućnost da su starije osobe i osobe koje pate od respiratornih bolesti mogle biti ozbiljno oštećene ako su udahnule dovoljnu količinu mikro-organizama.
U svakom slučaju, neke su obitelji iz područja koja su podnijela najveći teret ovih tajnih pokusa uvjerene kako su eksperimenti doveli do toga da njihova djeca pate od defekata pri porođaju, fizičkih hendikepa i problema s učenjem.
David Orman, vojni časnik iz Bournemoutha, zahtjeva javnu istragu. Njegova supruga Janette rođena je u East Lulworthu u Dorsetu, u blizini mjesta izvođenja mnogih od ovih pokusa. Imala je pobačaj, a potom rodila sina sa celebralnom paralizom. Janettine tri sestre, također rođene u selu dok su bili izvođeni pokusi, također su rodile djecu s neobjašnjenim problemima kao što je slučaj i kod određenog broja njihovih susjeda.
Lokalni zdravstveni autoriteti zanijekali su postojanje grupnog problema, no Orman vjeruje drugačije. On je rekao:''Uvjeren sam da se dogodilo nešto užasno. Selo je uredna i organizirana zajednica i kada se dogode toliki defekti pri porođaju u tako kratkom vremenu – to mora biti više od slučajnosti.''
Nadolazeće vlade pokušavale su zadržati detalje o vojnim bakteriološkim pokusima tajnim. Dok su kroz godine izvještaji o dobrom broju pokusa izašli u javnost putem Ureda za javne spise, ovaj najrecentniji dokument Ministarstva obrane – koji je izdan liberal demokratskom parlamentarnom zastupniku Normanu Bakeru – daje najpotpuniju verziju pokusa biološkog ratovanja do sada.
Baker je rekao: ''Pozdravljam činjenicu da je vlada konačno objavila ovu informaciju, ali pitam se zašto im je trebalo tako dugo vremena. Neprihvatljivo je da se građani tretiraju kao pokusni kunići mimo njihovog saznanja i želim biti siguran da su tvrdnje Ministarstva obrane, kako su upotrebljene kemikalije i bakterije sigurne, istinite.''
Izvještaj Ministarstva obrane trasira povijest istraživanja bakteriološkog ratovanja u V. Britaniji od Drugog svjetskog rata kada se u Porton Downu proizvelo 5 milijuna paketa za stoku ispunjenih smrtonosnim porama antraksa i koji su trebali biti izbačeni nad Njemačkom kako bi pobili njihovu živež. Također daje detalje ozloglašenih eksperimenata s antraksom nad Gruinardom kraj škotske obale koji su ostavili otok toliko kontaminiran da nije mogao biti naseljen do kasnih 80-ih godina.
Izvještaj također potvrđuje korištenje antraksa i drugih smrtonosnih klica tijekom pokusa na brodovima kod Karipskog otočja i nedaleko škotske obale tijekom 1950-ih. Dokument tvrdi: ''Prešutno odobrenje za simulirajuće pokuse kod kojih bi javnost mogla bila izložena bilo je pod snažnim utjecajem razmatranja obrambene sigurnosti očito usmjerenih restrikcijama nad informiranjem javnosti. Bitna izravna posljedica ovoga bila je potreba izbjegavanja uzbunjivanja javnosti i širenja nemira oko ranjivosti civilne populacije na biološki napad.''
Sue Ellison, glasnogovornica za Porton Down rekla je: ''Nezavisni izvještaji eminentnih znanstvenika pokazali su da nije bilo opasnosti po opće zdravlje putem ovih zaprašivanja koja su bila izvedena da bi zaštitila javnost. Rezultati ovih pokusa će spasiti živote u slučaju da se naša zemlja ili naše vojne snage moraju suočiti sa kemijskim i biološkim oružjem.''
Kada je upitana da li se takvi pokusi još uvijek provode, odgovorila je: ''Nije naša politika raspravljati o istraživanjima u tijeku.''
Originalni Tekst
