Duh djevojčice

15 lipanj 2007

Prije par večeri sjedim sama u dnevnom boravku i visim po internetu. Bilo je već kasno, oko 1 sat i baka je spavala. Na ulici nije bilo nikog, zgrada tiha kad čujem u daljini helihopter. Uzmem digitalac i odem ga na prozor snimiti. Pošto živim pored heliodroma svaki dan gledam helihoptere i snimam ih u slučaju da se nešto desi da imam snimljeno. Mnogo puta je helihopter falio heliodrom, za vrijeme vojnih vježbi su izvodili gluposti i zamalo se srušili u more i sl. Uglavnom, da se vratim na temu. Prebacim snimku na kompjuter i osim helihoptera se čuje glas djevojčice, rekla bih ne starije od 4-5 godina kako govori mama. Želim još napomenuti da mi TV ni radio nisu bili upaljeni i da je bila tišina koju je razbijao samo helihopter. U mojoj zgradi inaće ne živi ni jedna tako mala djevojčica djevojčica.
Evo snimke od 24 sekunde. Djevojčica se najviše čuje na samom početku.




Inaće, oduvijek mi se u kući događaju slične stvari, pa se nisam iznenadila kada sam čula ovu djevojčicu. Bolje da govori nego da plače što sam imala prilike dva puta čuti, isto tako kasno na večer, u svojoj sobi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.